Leona je na sudu odbila priznati nesreću i otvorila priču o četiri godine ukradenog identiteta

Leona Barišić pojavila se pred sudom optužena za smrtonosnu saobraćajnu nesreću, dok su joj roditelji i brat poručivali da prizna krivnju. Umjesto toga, ustala je i tvrdila da automobil nije vozila ona, već posvojena sestra Dora, koja je prethodne četiri godine studirala pravo, primala stipendiju i gradila akademski život koristeći Leonino ime i dokumente.

U sudnici Županijskog suda u Osijeku Leona je sjedila nasuprot obitelji dvadesetšestogodišnjeg Davida Jurića, mladića koji je poginuo nakon što ga je udario automobil čiji je vozač napustio mjesto nesreće. Davidova obitelj držala je njegovu crno-bijelu fotografiju, dok su iza Leone sjedili njena majka Sanja, otac Branko i brat Viktor.

Tu je bila i Dora, blijeda, u invalidskim kolicima i bolničkoj pidžami. Kada je sutkinja zatražila od Leone da se izjasni o krivnji, majka joj je iz publike plačući signalizirala da prizna. Otac je spuštao pogled, Viktor joj je prijetio ponašanjem i riječima, ali Leona je tog dana imala nešto što porodica nije očekivala – smeđu omotnicu koju joj je predao odvjetnik Matija Čolak.

Optužnica je nosila njeno ime, ali Leona je tvrdila da nije bila za volanom

Zamjenica državnog odvjetnika pročitala je optužnicu prema kojoj se Leona Barišić teretila da je, vozeći pod utjecajem alkohola, udarila Davida Jurića, pobjegla bez pružanja pomoći i prouzročila njegovu smrt. Davidova majka zaplakala je u sudnici, pitajući kako je neko mogao udariti njenog sina i ostaviti ga na cesti.

Leona je, međutim, tvrdila da te večeri nije upravljala automobilom. Dok je gledala fotografiju poginulog mladića, pred njom se otvarala i druga priča – ona koja je, prema njenom svjedočenju, počela četiri godine ranije, mnogo prije kobne noći.

Dora se u sudnici ponašala kao da pokušava zaštititi sestru, govoreći joj da joj oprosti i sugerirajući da do svega ne bi došlo da Leona nije išla po nju. Majka je istovremeno pritiskala Leonu da prizna, govoreći kako Dora zbog svega pije tablete, dok joj je otac poručivao da mora odgovarati ako je pogriješila. Viktor je otišao još dalje, upozorivši je da ne pravi „cirkus“ jer je Dorin život tek počinjao.

Leona je tada bila uvjerena da će odlaskom na fakultet napokon izaći iz porodičnog okruženja u kojem je stalno slušala da mora biti jača i spremna na žrtvu. Međutim, ubrzo nakon rezultata mature nestali su joj potvrda o upisu, osobna iskaznica i pristupni podaci za sistem.

Kada je pitala majku gdje su dokumenti, dobila je odgovor da Dora ne bi podnijela još jednu godinu priprema, dok će Leona, kao dobra učenica, ionako moći ponovo polagati. Pravo značenje tih riječi shvatila je kada je Dora izašla iz njene sobe u Leoninoj bijeloj košulji, sa sličnom frizurom i njenom osobnom iskaznicom u ruci.

Leona je pokušala reagirati, ali ju je Viktor zgrabio i pritisnuo uz stol. Poruka porodice bila je jasna: Dorina nemogućnost odlaska na fakultet predstavljana je kao ozbiljna prijetnja njenom stanju, dok se od Leone očekivalo da se jednostavno odrekne mjesta koje je sama izborila.

Zaključana kuća i trenutak kada je shvatila razmjere prevare

Leona je pokušala sačuvati dokumente tako što ih je sakrila u bakinoj staroj kući, ali ni to nije bilo dovoljno. Nekoliko dana kasnije Viktor joj je rekao da je vodi u policijsku postaju. U automobilu joj je Dora ponudila ledeni čaj od breskve. Nakon nekoliko gutljaja Leona se, prema njenoj priči, probudila upravo u staroj kući izvan Vinkovaca.

Prozori su bili osigurani žicom, a njeni telefon, torba i dokumenti nestali su. Na vratima je bila daljnja rođakinja, teta Ruža, koja joj je govorila da roditelji rade ono što smatraju najboljim za obitelj.

U kući je Leona pronašla stari mobilni telefon bez SIM kartice. Preko nezaštićene internetske mreže obližnje radionice uspjela je otvoriti elektroničku poštu i tamo zatekla poruku fakulteta kojom je potvrđen njen upis. U prilogu je bila fotografija studentice koja je obavila postupak – Dora, odjevena i počešljana tako da nalikuje Leoni, s njenom osobnom iskaznicom u ruci.

Leona je tada nazvala fakultetsku referadu. Kada je rekla svoje ime, zaposlenica joj je odgovorila da je upis već obavljen toga jutra. Leona je pokušala objasniti da je zaključana u kući i da su joj dokumenti ukradeni, ali nije imala ni vlastite isprave ni tačnu adresu mjesta na kojem se nalazila.

Tri dana kasnije Viktor je došao po nju. Nakon povratka kući od Leone je zatraženo da potpiše izjavu prema kojoj zbog psihičke iscrpljenosti odustaje od studija te da je Dori dobrovoljno dala pristup svom korisničkom računu. Leona je papir poderala, nakon čega ju je otac ošamario.

Iste noći pobjegla je iz kuće. Policiji nije otišla odmah jer je smatrala da porodica ima njene dokumente i zajedničku verziju događaja, dok je ona raspolagala tek snimkama sa starog telefona i tragovima onoga što joj se dogodilo. Obratila se nekadašnjoj profesorici Jasni Lončar, koja joj je pomogla pronaći odvjetnika Matiju Čolaka.

Četiri godine tragova vodile su do iste osobe

Matija je smatrao da porodici ne treba otkrivati koliko informacija već imaju. Umjesto otvorenog sukoba, počeli su prikupljati tragove koji bi mogli ostati sačuvani bez obzira na kasnije pokušaje njihovog uklanjanja.

Fakultetska referada imala je arhivsku fotografiju s upisa. Elektronski sistem sačuvao je IP adresu s koje je promijenjen Leonin kontaktni broj, dok je u banci postojao studentski račun otvoren na njeno ime, ali s Dorinim rukopisom na obrascu. Na taj je račun isplaćivana i stipendija.

Dora se u studentskom domu potpisivala kao Leona Barišić, a na ispitima se uz njeno lice u evidenciju unosilo Leonino ime. Za to vrijeme prava Leona radila je u skladištu, pekarnici i call-centru. Kada bi pokušala nastaviti školovanje, sistem bi pokazivao da ona već studira pravo.

Ni prijava izgubljene osobne iskaznice nije odmah riješila problem. Otac je policiji tvrdio da Leona ima psihičkih poteškoća i da lažno optužuje obitelj. Majka ga je podržala, Viktor je tvrdio da je ljubomorna na posvojenu sestru, dok se Dora pojavila s dokumentima na Leonino ime. Postupak je ostao otvoren, ali je mjesecima stajao.

Dora je u međuvremenu nastavila studij, primala stipendiju i stigla do pozicije u odvjetničkom uredu. Tada je, prema priči iz sudskog postupka, nakon proslave s kolegama pila alkohol i sjela u automobil svog oca. Na izlazu iz grada automobil je udario Davida Jurića.

Vozač nije stao niti je pozvao hitnu pomoć. Nakon povratka kući Viktor je, prema Leoninim tvrdnjama i kasnije predstavljenim dokazima obrane, obrisao volan, kvake i ručicu mjenjača. Majka je oprala Dorinu haljinu, dok je otac kontaktirao poznanika u servisu zbog zamjene razbijenog bočnog ogledala.

Pokušaj da se nesreća poveže s Leonom otvorio je staru priču

Problem za porodicu nastao je upravo zbog identiteta koji je Dora godinama koristila. U studentskim dokumentima vodila se kao Leona Barišić, a u automobilu je pronađena preslika osobne iskaznice s Leoninim imenom. Osiguranju je također dostavljena izjava da je Leona vozila automobil.

Kada ju je policija pronašla, majka je pred drugima govorila da se Leona nakon nesreće vratila kući potpuno izvan sebe i da joj je Dora pokušala pomoći. Leona se nije opirala uhićenju niti je otkrivala dokaze koje su ona i Matija godinama prikupljali. Željela je da izjave porodice, sporni dokumenti i pokušaji da je privole na priznanje prvo uđu u službeni spis.

Zato je u sudnici, nakon višegodišnje šutnje i prikupljanja dokaza, podigla smeđu omotnicu. Obrana je osporila identitet vozačice, dio dokumentacije i iskaze članova porodice, uz tvrdnju da je druga osoba godinama koristila Leonino ime, OIB, akademsku dokumentaciju i dio identifikacijskih isprava.

Matija je predložio arhivu fakultetskog upisa, snimku Leonina zatočenja i digitalno vještačenje porodične komunikacije. Zatim je najavio i nalaz Centra za forenzična ispitivanja o biološkom tragu pronađenom u unutrašnjosti upravljača.

Tada je Viktor naglo ustao i izgovorio: „Volan je bio očišćen!“ Reakcija u sudnici bila je trenutna. Otac ga je pokušao povući za rukav, ali sutkinja je već postavila pitanje kako Viktor uopće zna da je upravljač bio očišćen.

U tom trenutku vrata sudnice su se otvorila. Policijski istražitelj ušao je noseći zapečaćenu dokaznu kutiju, dok je u drugoj ruci držao izvješće vezano za snimku nadzorne kamere iz autopraonice.

Prema tom izvješću, kamera je zabilježila ko je nekoliko sati nakon nesreće čistio automobil. Tako je rasprava, koja je počela pitanjem hoće li Leona priznati krivnju, došla do dokaza koji su se odnosili i na ono što se događalo s vozilom nakon Davidove smrti. U izvornoj priči postupak se na tom mjestu ne završava presudom, već dolaskom istražitelja i dokazima koji su trebali biti izneseni pred sudom.