- “Jelena Trikić je primjer veličine. Njena iznimna volja i hrabrost da žrtvuje svoj život zarad novog života opće je prepoznata u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nakon njene smrti, građani su pokrenuli akciju postavljanja Jelenine biste ispred Kliničkog centra u Banja Luka, osiguravši da njena značajna žrtva ostane u kolektivu sjećanje“, artikulira se ovim redom.
I doista, tijekom trudnoće Jelena je otkrila postojanje tumora na mozgu koji je zahtijevao liječenje snažnim citostaticima. Kako bi se popravilo njezino stanje, bio je neophodan pobačaj; međutim, usprotivila se toj opciji. “Rekao sam joj: Jelena, dijete moje, ti si mi jako važna. Ona mi je odgovorila netremice gledajući i rekla: “Majko, koliko sam tebi važna, toliko je i meni”, prisjeća se majka, ističući hitnost Jeleninog liječenja u tom kritičnom trenutku.
“Sjećam se da je bilo na Đurđevdan kad su došli. Jelena mi je javila da čeka dijete i da ću uskoro postati baka. Osjetila sam sreću”, uz uzdah je primijetila Milkica, Jelenina majka. .
“Kad je ostala u drugom stanju, bila je savršenog zdravlja.” Vjerovao sam da ćemo pronaći sreću.Jelenini zdravstveni problemi počeli su u šestom mjesecu trudnoće.Teška srca Goran Dunović, Jelenin suprug, s medijima je podijelio početne simptome bolesti.
Iznijeli su okolnosti i poručili da nema nade. Za to vrijeme Jelena je umirivala mamu “Maki, nemoj plakati, sve će biti u redu”. Liječnički tim predložio je terapiju zračenjem kao način da se spasi, ali bi se morala “riješiti” bebe. Izrazili su čuđenje nad njezinom razinom svijesti. Međutim, dok je ležala u krevetu, odlučno je odgovorila: “Ne, ne, ja to ne prihvaćam.” Liječnici su joj rekli “Jelena, nećeš izdržati”. Objasnili su da su potrebna najmanje tri tjedna da se beba dovoljno razvije da bi se rodila, no ona je inzistirala da će izdržati.
- Liječnici su se čudili kako još nije pala u komu.Kaže se da su liječnici bili zapanjeni njezinom razinom svijesti, jer su njihova predviđanja ukazivala da je trebala biti u komi.Ipak, krenula je u šetnju, lagane šetnje i kavu s medicinskim osobljem.
Jelena se nije htjela upuštati u bilo kakve razgovore o liječenju, jer joj je primarno bilo oko rođenja djeteta. Nužnost poroda bila je najvažnija, pa se to i dogodilo. Suprug kaže da mu je dala ime Nikola, zavjetovavši se pred ikonom svetog Nikole da će, ako bude imala sina, nositi to ime. Kada su joj Nikolu doveli, Jelena je doživjela neizmjernu radost, naizgled netaknuta bolešću. U tekstu je opisana fotografija Jelene u rodilištu, koja drži Nikolu na prsima; spokoj i ponos koji su zračili iz te slike do suza su ganuli i najtvrđa srca.
