Dječak (13) prodao je svoju najdražu gitaru da pomogne djevojčici iz razreda: Već sljedećeg jutra policija je pokucala na vrata njegove porodice

Trinaestogodišnji Julian odrekao se električne gitare koju je godinama smatrao svojim najvećim blagom kako bi pomogao školskoj prijateljici Mayi, djevojčici koja je koristila dotrajala invalidska kolica. Njegova majka Sarah Vance u početku nije mogla razumjeti zbog čega je prodao tako dragocjen instrument, ali kada je saznala razlog, osjetila je ogroman ponos. Međutim, već narednog jutra, tačno u sedam sati, pred njihovom kućom pojavila su se dvojica uniformisanih policajaca i zatražila da majka i sin odmah izađu napolje. Njihove riječi nagovijestile su da se prethodnog dana dogodilo nešto o čemu Julian nije sve ispričao.

Za porodicu Vance električna gitara nije predstavljala samo skup muzički instrument. Bila je to posebno izrađena Fender Stratocaster, kupljena nakon dugog perioda štednje Julianovih roditelja. Sarah i njen suprug dobro su znali koliko njihov sin voli muziku, pa su odlučili izdvojiti više novca nego za bilo koji njegov raniji poklon.

Julian je njihovu žrtvu cijenio. Instrument je čuvao s posebnom pažnjom, a gotovo svakog poslijepodneva nakon škole uzimao bi gitaru i vježbao. Zvuci njegovog sviranja postali su uobičajen dio porodične svakodnevice, toliko da je majka primjećivala kada bi kuća bila neobično tiha.

Zbog toga je Sarah jednog dana, dok je unosila složeni veš u sinovu sobu, odmah uočila da nešto nedostaje. U uglu pored radnog stola stajao je težak drveni stalak, ali na njemu više nije bilo gitare. Pomislila je da ju je Julian možda premjestio, pa je pogledala ispod kreveta, u ormar i prema hodniku.

Instrumenta nije bilo nigdje. Sarah se zabrinula, ali još nije mogla pretpostaviti šta se dogodilo. Kada je Julian nekoliko minuta kasnije ušao u kuću na stražnja vrata, odlučila je odmah ga pitati gdje se nalazi njegova Fender gitara.

Priznanje koje je majku ostavilo bez riječi

Julian se ukočio čim je čuo pitanje. Umjesto da pogleda majku, spustio je pogled prema tenisicama i nekoliko trenutaka šutio. Zatim je priznao da je prodao gitaru.

Sarah je teško mogla povjerovati u ono što je čula. Spustila je korpu s vešom i pokušala razumjeti zbog čega bi dječak koji toliko voli muziku dobrovoljno ostao bez instrumenta za koji su njegovi roditelji dugo štedjeli.

U njenom glasu osjetili su se zabrinutost i nevjerica. Julian nije pokušavao izbjeći razgovor niti je izmišljao izgovore. Kada je konačno podigao pogled, oči su mu bile pune suza.

Sarah je poznavao ime djevojčice koju je njen sin spomenuo. Maya je pohađala isti osmi razred kao Julian, a majka ju je povremeno viđala kada je sina dovozila u školu. Znala je da je djevojčica još od osnovne škole paralizovana od struka naniže i da se svakodnevno kretala pomoću invalidskih kolica.

Međutim, Sarah nije bila upoznata s problemima s kojima se Maya suočavala tokom školskog dana. Julian joj je tada prvi put detaljno opisao koliko su djevojčicina kolica zapravo bila oštećena i koliko joj je njihovo stanje otežavalo svakodnevno kretanje.

Nije se radilo samo o staroj opremi koja je izgubila lijep izgled. Maya je koristila kolica koja je njena porodica ranije dobila od druge osobe, a godine upotrebe ostavile su ozbiljne posljedice na njihovu ispravnost.

Maya je zbog neispravnih kolica propuštala čak i školski ručak

Prema Julianovim riječima, okvir invalidskih kolica bio je zahrđao, a pri gotovo svakom pokretu čulo se neugodno škripanje. Tkanina na sjedištu počela se parati po šavovima, dok su se mali prednji točkovi često zaglavljivali. Zbog svega toga djevojčici je bilo teško samostalno se kretati školskim hodnicima.

Problemi su postali posebno izraženi tokom sedmice koja je prethodila Julianovoj odluci. Maya je, kako je dječak ispričao majci, dva puta propustila ručak jer su se točkovi blokirali dok je pokušavala proći kroz školsku zgradu.

U jednom takvom slučaju trebalo joj je približno dvadeset minuta da stigne kroz hodnik kojim su ostali učenici prolazili mnogo brže. Osim fizičkih prepreka, djevojčica se suočavala i s neprijatnim ponašanjem pojedinih vršnjaka, koji su joj se počeli rugati iza leđa.

Julian je sve to posmatrao iz dana u dan. Nije mu bilo teško samo zbog neispravnih kolica, nego i zbog činjenice da je njegova prijateljica trpjela poteškoće za koje nije bila odgovorna. Znao je da joj je potrebna sigurnija oprema, ali je također razumio da njena porodica nema novca za tako veliku kupovinu.

Dok je majci objašnjavao situaciju, Julian je govorio tiho, ali odlučno. Nije pokušavao prikazati svoj postupak kao nešto posebno veliko. Za njega je bilo važno da Maya dobije mogućnost lakšeg kretanja, a razmišljao je i o tome koliko se svakodnevno muči zbog problema koje njegovi vršnjaci možda nisu ni primjećivali.

Sarah je slušala sina i postepeno shvatala zbog čega je njegova gitara nestala. Pred njom više nije bio samo dječak koji je bez roditeljskog znanja prodao skupocjeni poklon, nego dijete koje je primijetilo tuđu nevolju i pokušalo učiniti nešto da je ublaži.

Julian nije imao vlastitu veliku ušteđevinu niti sredstva kojima bi mogao kupiti odgovarajuća kolica. Međutim, posjedovao je instrument čiju je vrijednost dobro poznavao. Upravo ga je ta činjenica navela da razmisli o mogućnosti prodaje.

Odrekao se najveće želje kako bi prijateljici omogućio lakše kretanje

Odluka da proda gitaru za Juliana nije mogla biti jednostavna. Fender Stratocaster bila je mnogo više od predmeta koji je stajao u njegovoj sobi. Uz nju je provodio slobodno vrijeme, učio nove melodije i razvijao ljubav prema muzici.

Roditelji su mu je kupili nakon dugog odricanja, pa je dobro znao koliko je truda bilo potrebno da instrument stigne u njihove ruke. Ipak, svakodnevno je gledao Mayu kako se pokušava kretati u kolicima koja su se raspadala i zaključio da njihova vrijednost može pomoći nekome kome je pomoć hitnije potrebna.

Kako je objasnio majci, novac potreban Mayi praktično se nalazio u predmetu koji je on držao na svom stalku. Zato je odlučio prodati gitaru i prikupljenim sredstvima kupiti djevojčici nova, lagana električna invalidska kolica.

Nije se radilo o još jednom komadu školske opreme, nego o pomagalima koja bi Mayi mogla značajno olakšati kretanje. Za Juliana je to bila dovoljno važna promjena da se odrekne nečega što je do tada smatrao nezamjenjivim.

Sarah je ostala bez riječi. U početku je osjećala ljutnju i zabrinutost jer je Julian bez razgovora s roditeljima prodao vrijedan predmet. Sada je razumjela razlog njegovog postupka, premda ju je iznenadilo koliko je dugo njen sin razmišljao o problemima djevojčice iz razreda.

Znala je da Mayina porodica prolazi kroz teško razdoblje, ali nije bila svjesna ozbiljnosti njihovih finansijskih problema. Posebno ju je pogodilo što su se neispravna kolica već odražavala na Mayin svakodnevni boravak u školi.

Umjesto da nastavi ispitivati Juliana o novcu i prodaji gitare, prišla mu je i snažno ga zagrlila. Njena početna ljutnja ustupila je mjesto osjećaju ponosa zbog toga što je njen trinaestogodišnji sin bio spreman odreći se nečega veoma dragocjenog kako bi pomogao drugoj osobi.

Bio je to trenutak u kojem je Sarah vjerovala da razumije sve što se dogodilo. Gitara je nestala zato što je Julian želio pomoći Mayi, a dječakova odluka, koliko god neočekivana, imala je objašnjenje koje je njegova majka mogla prihvatiti.

Sljedećeg jutra policajci su zatražili da majka i sin izađu iz kuće

Već narednog jutra porodični mir naglo je prekinut. Tačno u sedam sati na ulaznim vratima začulo se snažno i uporno lupanje. Sarah je iznenađena krenula prema ulazu, ne očekujući nikakvu posjetu u tako ranom terminu.

Kada je otvorila vrata, na trijemu su stajala dvojica uniformisanih gradskih policajaca. Obojica su bili naoružani službenim oružjem, a policajac koji je stajao naprijed držao je bilježnicu i provjeravao podatke.

Obratio joj se službenim tonom i upitao je li ona Sarah Vance. Potvrdila je identitet, osjećajući sve veću nelagodu zbog neočekivanog policijskog dolaska.

U tom trenutku Julian je izašao u predsoblje i stao iza majke. Čim je ugledao policijske uniforme i značke, lice mu je problijedjelo. Sarah je primijetila njegovu reakciju, ali nije znala znači li ona samo strah zbog prisustva policije ili nešto više.

Policajac je zatim zatražio da Sarah i njen sin odmah izađu iz kuće. Njegove riječi nisu otkrile razlog dolaska, zbog čega je majčina zabrinutost postala još veća. Uhvatila je Julianovu ruku i instinktivno ga povukla iza sebe.

Željela je znati šta se događa i je li njen sin učinio nešto zbog čega su policajci došli na njihovu adresu. Samo nekoliko sati ranije bila je ponosna na njegovu spremnost da pomogne prijateljici, a sada se suočavala s mogućnošću da postoje okolnosti o kojima ništa ne zna.

Sarah je osjetila snažan strah kada je čula tu rečenicu. Pokušala je povezati policijski dolazak s prodajom gitare i kupovinom invalidskih kolica, ali nije imala dovoljno informacija da shvati šta bi moglo biti sporno.

Policajac je prije toga zastao, pročistio grlo i pogledao Juliana, što je dodatno pojačalo ozbiljnost trenutka. Sarah je ponovno zatražila objašnjenje, nastojeći saznati šta se zapravo dogodilo prethodnog dana.

Julianova reakcija na dolazak policije ostala je neobjašnjena. Dječak koji je prethodne večeri majci govorio o Mayinim teškoćama i svojoj želji da joj pomogne sada je stajao pred dvojicom policajaca, a Sarah nije znala je li joj propustio ispričati neku važnu pojedinost.

Prema dostupnom dijelu ove pripovjedne priče, policajci nisu otkrili zbog čega su došli, niti je navedeno da je Julian počinio bilo kakvo krivično djelo. Njihova izjava samo je otvorila pitanje šta se još dogodilo tokom dana kada je prodao gitaru.

Priča se prekida upravo u trenutku kada Sarah, držeći sina za ruku, traži od policajaca da objasne svoje riječi. Razlog njihovog dolaska nije naveden, kao ni ono što se potom dogodilo s Julianom, Mayom i invalidskim kolicima.

Za Sarah je prethodno veče bilo obilježeno iznenađenjem zbog sinove nesebičnosti, a jutro koje je uslijedilo donijelo joj je sasvim drugačiju vrstu neizvjesnosti. Dok je pokušavala razumjeti službenu posjetu, pred njom je stajao dječak koji se odrekao najdražeg instrumenta kako bi pomogao prijateljici, ali za kojeg su policajci sada tvrdili da joj nije ispričao sve pojedinosti prethodnog dana.