U današnjem članku donosimo nevjerovatnu priču o američkom astronautu Scottu Kellyju, koji je gotovo godinu dana proveo u svemiru, a nakon povratka na Zemlju suočio se s ozbiljnim fizičkim tegobama. Njegovo tijelo, naviknuto na bestežinsko stanje, moralo se ponovo prilagoditi gravitaciji, što se pokazalo mnogo težim nego što je očekivao. Bolovi u mišićima, oticanje nogu, vrtoglavica i promjene na koži bili su samo neki od simptoma koje je opisao nakon završetka misije. Svoja iskustva detaljno je predstavio u autobiografskoj knjizi, otkrivajući koliko dugotrajan boravak izvan Zemlje može uticati na ljudski organizam. Njegova priča privukla je veliku pažnju naučnika jer je omogućila bolje razumijevanje promjena koje astronauti mogu doživjeti tokom dugih svemirskih putovanja.
-
Američki astronaut Scott Kelly proveo je 340 dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici, od marta 2015. do marta 2016. godine.
-
Nakon povratka opisivao je snažne bolove, oticanje nogu, promjene na koži i poteškoće s kretanjem.
-
Dugotrajan boravak u bestežinskom stanju može uticati na mišiće, kosti, krvotok i ravnotežu.
-
Izloženost kosmičkom zračenju predstavlja jedan od ozbiljnih zdravstvenih rizika tokom svemirskih misija.
-
NASA je proučavala promjene u Kellyjevom organizmu i upoređivala ih sa zdravstvenim stanjem njegovog brata blizanca Marka, koji je ostao na Zemlji.
Povratak na Zemlju:
Kada se Scott Kelly u martu 2016. godine vratio sa Međunarodne svemirske stanice, iza sebe je imao 340 dana provedena u orbiti. Njegova misija predstavljala je važan korak u istraživanju mogućnosti dugotrajnog boravka ljudi u svemiru.
Međutim, ponovno prilagođavanje zemaljskim uslovima donijelo mu je neugodno iskustvo. Nakon mjeseci u bestežinskom stanju, čak su i jednostavni pokreti zahtijevali mnogo više napora nego ranije.
Kelly je u svojoj knjizi opisao kako mu je ustajanje iz kreveta postalo izuzetno teško. Tijelo mu je djelovalo teško, a mišići i zglobovi bili su bolni.
Posebno ga je iznenadilo koliko su se brzo pojavile tegobe nakon povratka. Aktivnosti koje je prije misije obavljao bez razmišljanja odjednom su zahtijevale veliki fizički napor.
Prema službenim podacima NASA-e, Kelly je završio svoju gotovo jednogodišnju misiju 1. marta 2016. godine. Američka svemirska agencija pratila je njegov boravak i povratak kroz medicinske preglede i naučna istraživanja. Ti podaci relevantni su jer potvrđuju trajanje misije i njen značaj za proučavanje ljudskog organizma u svemiru.
NASA
Bolne promjene:
Jedna od najupečatljivijih pojava koje je astronaut opisao bilo je snažno oticanje donjih ekstremiteta. Nakon povratka primijetio je da mu noge i stopala izgledaju neobično, gotovo neprepoznatljivo.
Tokom boravka u svemiru tjelesne tečnosti raspoređuju se drugačije nego na Zemlji. Kada se astronaut ponovo nađe pod uticajem gravitacije, organizam mora prilagoditi cirkulaciju novim uslovima.
Kelly je opisivao i osjećaj velikog pritiska u nogama, kao i bolove koji su otežavali kretanje.
Pored toga, na njegovoj koži pojavio se osip, posebno na dijelovima tijela koji su dolazili u dodir s posteljinom. U autobiografiji je naveo da su ga pratile i groznica, mučnina te izražena fizička iscrpljenost.
U autobiografskoj knjizi Endurance: My Year in Space, A Lifetime of Discovery, objavljenoj 2017. godine, Scott Kelly opisuje vlastite doživljaje prije, tokom i nakon svemirske misije. Knjiga predstavlja neposredno svjedočanstvo astronauta, zbog čega je važna za razumijevanje njegovih subjektivnih tegoba. Ipak, lični opisi simptoma nisu isto što i rezultati nezavisnih medicinskih istraživanja.
Mišići i kosti:
Jedna od najvećih opasnosti dugotrajnog boravka u bestežinskom stanju jeste slabljenje mišića i smanjenje koštane mase.
Na Zemlji ljudsko tijelo neprestano djeluje protiv gravitacije, čak i tokom običnog stajanja ili hodanja. U svemiru takvo opterećenje gotovo nestaje, pa mišići i kosti dobijaju manje prirodnih podražaja.
Upravo zbog toga astronauti moraju redovno vježbati tokom boravka na svemirskoj stanici.
Ipak, fizička aktivnost ne može u potpunosti ukloniti sve posljedice dugotrajnog boravka u orbiti. Nakon povratka često je potreban period rehabilitacije kako bi se ponovo uspostavili snaga, ravnoteža i uobičajena koordinacija pokreta.
Prema NASA-inom programu istraživanja ljudskog organizma, tokom Kellyjeve misije posebna pažnja bila je posvećena promjenama mišićne mase, gustine kostiju i fizičkih sposobnosti. Naučnici su prikupljali podatke prije, tokom i nakon leta kako bi razumjeli djelovanje bestežinskog stanja. Takva istraživanja važna su za pripremu budućih dugotrajnih misija.
Former NASA Administrator Charles Bolden
Opasno zračenje:
Osim promjena koje nastaju zbog gravitacije, dugotrajan boravak u svemiru podrazumijeva i povećanu izloženost kosmičkom zračenju.
Kelly je u svojoj knjizi naveo da je tokom misije primao znatno veću dozu zračenja nego što bi je primio u uobičajenim uslovima na Zemlji. Izloženost je slikovito uporedio s približno deset rendgenskih snimaka grudnog koša dnevno.
Takvo poređenje služi da čitaocima približi razmjere izloženosti, ali ne predstavlja potpuno precizan prikaz svih vrsta svemirskog zračenja.
Dugoročno, zračenje može povećati vjerovatnoću oštećenja ćelija i razvoja određenih bolesti, uključujući rak. To ne znači da će astronaut nužno oboljeti, nego da je riječ o riziku koji naučnici nastoje što bolje procijeniti.
Prema NASA-inim istraživanjima, kosmičko zračenje jedan je od ključnih izazova dugotrajnog putovanja izvan Zemlje. Agencija procjenjuje njegove posljedice pomoću mjerenja izloženosti i proučavanja promjena u organizmu astronauta. Ovi podaci posebno su značajni za planiranje budućih putovanja prema Marsu.
NASA
Istraživanje blizanaca:
Kellyjeva misija bila je posebno zanimljiva jer njegov identični brat blizanac Mark Kelly također ima astronautsko iskustvo.
Dok je Scott boravio u svemiru, Mark je ostao na Zemlji i učestvovao u naučnom istraživanju kao osoba za poređenje.
Naučnici su analizirali brojne pokazatelje njihovog zdravstvenog stanja, uključujući funkcionisanje imunološkog sistema, promjene u aktivnosti gena i strukture na krajevima hromosoma poznate kao telomere.
Istraživanje je pokazalo da se veliki dio promjena u Scottovom organizmu vratio prema ranijim vrijednostima nakon povratka, dok su određene razlike bile prisutne i kasnije.
Prema rezultatima NASA-ine studije blizanaca, objavljenim 2019. godine u naučnom časopisu Science, istraživači su upoređivali biološke uzorke prikupljene prije, tokom i nakon misije. Ovaj jedinstveni istraživački pristup omogućio je detaljnije proučavanje djelovanja svemirskih uslova na čovjeka. Rezultati su važni za razumijevanje oporavka organizma nakon dugotrajnog boravka u orbiti.
NASA
Dugoročne posljedice:
Iako su neki simptomi bili posebno izraženi neposredno nakon povratka, naučnici su nastavili pratiti promjene u Kellyjevom organizmu.
Posebno su ih zanimali pokazatelji imunološkog odgovora, oštećenja DNK i načina na koji se tijelo prilagođava ponovnom djelovanju gravitacije.
Njegovo iskustvo pokazalo je koliko je važno proučavati zdravstveno stanje astronauta i nakon završetka misije, a ne samo tokom njihovog boravka u svemiru.
NASA je u objavljenim rezultatima studije naglasila da su neke promjene bile privremene, dok su pojedini biološki pokazatelji zahtijevali dodatno praćenje. Zaključci su zasnovani na laboratorijskim analizama i medicinskim podacima prikupljenim tokom istraživanja.
NASA
Ja mislim da je veoma hrabro provesti toliko vremena daleko od Zemlje, znajući da to može uticati na zdravlje. Ja osjećam da astronauti prolaze kroz mnogo više teškoća nego što mi možemo zamisliti. Smatram da je Kellyjevo iskustvo pokazalo koliko je ljudsko tijelo osjetljivo na promjenu uslova života. Vjerujem da su ovakva istraživanja veoma važna za budućnost svemirskih putovanja. Po mom mišljenju, zdravlje astronauta mora uvijek biti važnije od obaranja rekorda i postizanja novih dostignuća.
