Bosanac u Njemačkoj kupio kuću za samo 3.550 eura: Nakon mjeseci čišćenja pronašao nešto što mu je promijenilo život

Dženan Ćišić otišao je iz Bosne i Hercegovine u Njemačku 2014. godine, nadajući se da će radom uspjeti izgraditi sigurniju budućnost. Iako je po zanimanju bio muzičar i profesor klarineta, život u inostranstvu započeo je fizičkim poslovima na gradilištu, a kasnije je postao vozač tramvaja. Njegova želja da prestane plaćati kiriju dovela ga je do neobične kupovine zapuštene kuće za svega 3.550 eura. Međutim, pravo iznenađenje uslijedilo je tek nakon višemjesečnog čišćenja, kada je među ostavljenim stvarima pronašao skriveni novac.

Odlazak u inostranstvo za mnoge ljude predstavlja početak potpuno drugačijeg života, u kojem obrazovanje, prethodno radno iskustvo i profesionalne ambicije ne garantuju brz pronalazak odgovarajućeg zaposlenja. S takvim okolnostima suočio se i Dženan Ćišić, Bosanac koji je prije više od deset godina odlučio okušati sreću u Njemačkoj. Nije imao unaprijed osiguran posao niti detaljno razrađen plan za naredne godine.

U Bosni i Hercegovini radio je kao profesor i muzičar, a njegov instrument bio je klarinet. Iza sebe je imao iskustvo u prosvjeti i zanimanje koje je zahtijevalo dugogodišnje učenje i posvećenost. Međutim, kada je 2014. godine stigao u Njemačku, morao je prihvatiti mogućnosti koje su mu tada bile dostupne, bez obzira na to koliko su se razlikovale od njegovog prethodnog profesionalnog puta.

Prvo zaposlenje pronašao je na gradilištu. Umjesto rada u obrazovanju ili muzici, dane je provodio obavljajući fizičke poslove, svjestan da mu je najvažnije osigurati redovna primanja. Takav početak nije bio jednostavan, ali je predstavljao priliku da se postepeno prilagodi životu u novoj sredini.

Njegova prvobitna namjera bila je ostati u Njemačkoj približno tri mjeseca. Ipak, privremeni odlazak pretvorio se u višegodišnji boravak, koji je na kraju trajao deset godina. Tokom tog perioda mijenjao je poslove i nastojao pronaći stabilnije uslove za svakodnevni život.

Od gradilišta do vožnje tramvaja: Godine rada nisu riješile stambeno pitanje

Nakon početnog perioda rada na različitim poslovima Dženan je uspio pronaći stabilnije zaposlenje kao vozač tramvaja. Redovna primanja omogućila su mu veću finansijsku sigurnost, ali jedno važno pitanje i dalje je ostajalo neriješeno. Želio je imati vlastiti dom i prestati izdvajati novac za mjesečnu kiriju.

Troškovi stanovanja predstavljali su stalnu obavezu koju nije mogao izbjeći. Iako je radio i zarađivao, plaćanje najamnine značilo je da značajan dio prihoda svakog mjeseca odlazi na prostor koji nije bio u njegovom vlasništvu. Zato je počeo razmišljati o kupovini nekretnine, čak i ako bi ona zahtijevala ozbiljne popravke.

Podizanje stambenog kredita za njega nije predstavljalo prihvatljivo rješenje. Prema njegovoj priči, imao je lična uvjerenja zbog kojih nije želio ulaziti u kreditno zaduženje. To je značilo da mora pronaći kuću koju može kupiti novcem kojim već raspolaže.

Takav zahtjev znatno je sužavao izbor nekretnina. Umjesto uređenih stanova i kuća spremnih za useljenje, počeo je pregledavati ponude zapuštenih objekata, uključujući one koji su godinama bili prazni ili su se nalazili u veoma lošem stanju. Njegov glavni kriterij nije bio izgled kuće, nego mogućnost da postane njen vlasnik bez kredita.

Posebno su ga zainteresovale internet aukcije. Na njima su se povremeno pojavljivale nekretnine za koje nije bilo mnogo zainteresovanih kupaca, najčešće zbog stanja objekta i dodatnih ulaganja koja bi bila potrebna. Dženan je u takvim ponudama vidio mogućnost koju nije mogao pronaći na uobičajenom tržištu nekretnina.

U potrazi za odgovarajućim objektom poslao je oko 75 ponuda. Svaki put nudio je iznos koji je mogao platiti gotovinom, bez dodatnog zaduživanja. Nije pokušavao ostaviti novac za buduće radove, nego je računao da će se s eventualnim problemima nositi nakon kupovine.

Takva strategija podrazumijevala je određeni rizik. Nekretnine koje se prodaju po veoma niskim cijenama često zahtijevaju dodatna ulaganja, a njihovo stvarno stanje nije uvijek moguće potpuno procijeniti unaprijed. Ipak, Dženan je bio spreman prihvatiti takvu neizvjesnost jer mu je osnovni cilj bio da stekne vlastiti krov nad glavom.

Telefonski poziv donio mu je kuću za 3.550 eura

Jednog jutra, dok je putovao prema poslu, Dženanu je zazvonio telefon. Poziv je bio povezan s jednom od aukcija na kojima je prethodno učestvovao. Saopšteno mu je da je njegova ponuda prihvaćena i da je postao kupac nekretnine.

Cijena kuće iznosila je svega 3.550 eura. Uz samu nekretninu dobio je i sve predmete koji su se nalazili u njenoj unutrašnjosti, jer je objekat prodavan u zatečenom stanju. Za njega je to značilo ostvarenje važne želje, ali i početak posla čije razmjere tada još nije poznavao.

Prema dostupnim informacijama, prethodna vlasnica kuće preminula je bez nasljednika. Nekretnina je nakon njene smrti ostala prazna, a tokom godina postepeno je propadala. Početna prodajna cijena bila je znatno veća, ali je zbog slabog interesovanja kupaca vremenom snižavana.

Kada je Dženan prvi put ušao u objekat, postalo mu je jasno zbog čega nije bilo mnogo zainteresovanih. Prostorije su bile ispunjene starim predmetima i otpadom, zidovi su pokazivali tragove vlage, a gotovo svaki dio kuće zahtijevao je čišćenje ili obnovu.

Procjenjivalo se da se unutra nalazilo približno četrdeset kubnih metara otpada. Takva količina predstavljala je ozbiljan izazov za nekoga ko je kupovinu već platio gotovo cjelokupnom dostupnom ušteđevinom. Ipak, Dženan nije odustao od namjere da zapuštenu građevinu pretvori u prostor pogodan za stanovanje.

U kupovini je vidio priliku koju nije želio propustiti. Smatrao je da će, kada ukloni nagomilani otpad i osposobi prostorije, imati nekretninu čija je vrijednost za njega mnogo veća od početnog ulaganja. Posebno mu je značilo što je zemljište već imalo izgrađen objekat.

U Njemačkoj izgradnja nove kuće može podrazumijevati značajne administrativne i građevinske troškove. Dženan je zato smatrao da mu postojeća građevina, uprkos lošem stanju, pruža određenu prednost. Umjesto započinjanja gradnje od temelja, mogao se usmjeriti na čišćenje i obnovu kuće koju je već kupio.

Jedanaest mjeseci čišćenja otkrilo je neočekivano iznenađenje

Uređenje kuće nije moglo početi ozbiljnijim radovima dok se ne uklone stvari koje su godinama ostajale u prostorijama. Dženan je zato započeo dugotrajan proces sortiranja, iznošenja i organizovanja odvoza otpada. Posao je zahtijevao vrijeme, fizički napor i strpljenje.

Čišćenje je trajalo približno jedanaest mjeseci. Tokom tog perioda pregledavao je predmete koje je zatekao, razdvajao ono što se moglo sačuvati od stvari koje više nisu imale upotrebnu vrijednost i nastojao smanjiti troškove njihovog uklanjanja.

Jedan od načina na koji je štedio novac bio je poklanjanje predmeta putem interneta. Fotografisao bi stvari koje su drugima mogle biti korisne i objavljivao ih uz mogućnost besplatnog preuzimanja. Na taj način oslobađao je prostor, a istovremeno izbjegavao dio troškova odvoza.

Takav pristup zahtijevao je dodatnu organizaciju, ali mu je omogućavao da nastavi radove bez velikih izdataka. Njegov cilj nije bio zaraditi prodajom ostavljenih predmeta, nego što prije očistiti objekat i pripremiti ga za obnovu.

Tokom jednog od dana provedenih u kući dogodilo se nešto neobično. U kuhinji je pronašao novčanicu od dvadeset eura. Iako iznos nije bio velik, otkriće je pokazalo da se među starim stvarima još uvijek mogu nalaziti predmeti koje niko ranije nije primijetio.

Kasnije je, pregledajući stvari među knjigama, otkrio kovertu u kojoj se nalazila znatno veća količina novca. Prema opisu događaja, pronađena suma bila je dovoljna da pokrije troškove kupovine kuće i njenog renoviranja. Tačan iznos u dostavljenom tekstu nije naveden.

Pretpostavljalo se da pronađeni novac predstavlja ušteđevinu pokojne vlasnice, ali u dostupnom tekstu nije navedena potvrda njegovog porijekla. Za Dženana je otkriće ipak predstavljalo neočekivanu finansijsku pomoć u trenutku kada ga je čekao nastavak renoviranja.

Nakon toga radovi su dobili novi zamah. Uspio je urediti prostorije, zamijeniti potrebne instalacije i platiti ljudima koji su mu pomagali u obnovi. Kuća koja je na početku bila prepuna otpada postepeno je postajala dom u kojem je mogao planirati budućnost.

Priča o neobičnoj kupovini privukla je pažnju domaćih medija

O Dženanovom iskustvu pisali su i mediji u Bosni i Hercegovini. Prema navodima izvornog teksta, među njima su bili Klix.ba, Nezavisne novine i Dnevni avaz. Posebnu pažnju privukla je kombinacija niske kupovne cijene, dugotrajnog čišćenja i neočekivanog pronalaska novca.

U medijskim osvrtima naglašavana je njegova upornost tokom procesa obnove. Umjesto da odustane kada je prvi put ugledao veliku količinu otpada, odlučio je postepeno rješavati probleme. Svaki očišćeni dio kuće približavao ga je mogućnosti da nekretninu koristi za stanovanje.

Njegov put od početnog rada na gradilištu do kupovine vlastite kuće bio je povezan s godinama zaposlenja i odricanja. Iako je u Njemačku stigao kao obrazovani muzičar i profesor, prihvatao je poslove koji su mu omogućavali da ostane finansijski samostalan.

Neobičan pronalazak novca dodatno je olakšao njegov položaj, ali nije mogao zamijeniti rad koji je prethodno uložio. Jedanaest mjeseci čišćenja bilo je potrebno da se prostor oslobodi nagomilanih predmeta i pripremi za potrebne popravke.

Kuća kupljena za 3.550 eura za Dženana nije predstavljala samo povoljnu nekretninu. Bila je povezana s njegovom dugogodišnjom željom da prestane plaćati kiriju i da ima prostor koji pripada njemu. Upravo zato bio je spreman prihvatiti stanje objekta koje je mnoge druge kupce vjerovatno odvraćalo.

U dostupnoj verziji priče nije precizirano kolika je konačna tržišna vrijednost obnovljene kuće, niti koliko je ukupno novca potrošeno na sve radove. Poznato je da je, prema navodima, pronađena ušteđevina pomogla u pokrivanju troškova i da je nekada zapuštena građevina postala uređen dom.

Dženanovo iskustvo tako obuhvata deset godina života u Njemačkoj, promjenu zanimanja, dugotrajnu potragu za pristupačnom nekretninom i gotovo godinu dana rada na njenom čišćenju. Posebno mjesto u toj priči zauzima koverta pronađena među knjigama, jer je upravo taj neočekivani detalj omogućio da obnova napreduje uz znatno manje finansijsko opterećenje.