Sedam godina pokušavala je postati majka, a onda je otišla kod seoske vidarke: Staricina reakcija sve je iznenadila

Nakon sedam godina bezuspješnih pokušaja da dobije dijete, Oksana je pristala da sa suprugom i njihovim majkama posjeti staricu u udaljenom selu. Iza nje su već bile tri klinike, brojni medicinski pregledi i dva neuspješna pokušaja vantjelesne oplodnje, zbog čega je sve teže pronalazila snagu za nova očekivanja. Porodica se nadala da bi neobična posjeta mogla donijeti barem utjehu, ako već ne i odgovore. Međutim, kada je seoska vidarka Marfa položila ruke na Oksanin stomak, iznenada se odmaknula, vidno uznemirena. Njen postupak prekinuo je razgovor i ostavio porodicu u nedoumici zbog čega je tako reagovala.

Oksana i njen suprug Bogdan godinama su živjeli između nade i razočaranja. Njihova želja da postanu roditelji postepeno je počela određivati gotovo svaki važniji plan u zajedničkom životu. Ono što su nekada zamišljali kao prirodan nastavak braka pretvorilo se u dugotrajan proces medicinskih pregleda, čekanja rezultata i donošenja teških odluka.

Članovi porodice pokušavali su im pomoći na različite načine. Oksanina majka Larisa Petrovna vjerovala je da se odgovori moraju tražiti kroz medicinske nalaze i mišljenja stručnjaka, dok je Bogdanova majka Galina Stepanovna veliku utjehu pronalazila u vjeri. Bogdan je nastojao ostati optimističan, uvjeren da još nisu iscrpili sve mogućnosti. Oksana je, međutim, sve češće osjećala da drugi više govore o njenoj budućnosti nego što slušaju kako se ona zaista osjeća.

Sedam godina liječenja ostavilo je dubok trag

Njihova borba za potomstvo trajala je punih sedam godina. Za to vrijeme posjetili su tri medicinske ustanove, obavili brojne preglede i pokušavali pronaći odgovarajući način liječenja. Svaki novi pregled donosio je mogućnost da će konačno dobiti objašnjenje i približiti se ostvarenju svoje želje.

Posebno teška iskustva bila su dva neuspješna postupka vantjelesne oplodnje. Pripreme, medicinske procedure i iščekivanje rezultata zahtijevali su mnogo strpljenja. Kada očekivana trudnoća nije nastupila, Oksana se morala ponovo suočiti s razočaranjem i neizvjesnošću.

Vremenom joj je postajalo sve teže razgovarati o narednim pokušajima. Iako nije potpuno izgubila želju da postane majka, osjećala je umor od stalnog planiranja i nade koja je svaki put završavala novim pitanjima.

Bogdan je drugačije reagovao na teškoće. Smatrao je da ne trebaju odustajati i nastojao je pronaći nove mogućnosti. Njegova upornost proizlazila je iz želje da pomogne supruzi, ali Oksana ponekad nije imala snage dijeliti njegov optimizam.

U takvim okolnostima pojavila se ideja o odlasku kod žene koja je u jednom udaljenom selu bila poznata kao vidarka. Članovi porodice vjerovali su da bi susret s njom mogao donijeti nešto korisno, iako nije bilo medicinskih dokaza da takav pristup može riješiti probleme s plodnošću.

Oksana nije pokazivala veliko oduševljenje. Nakon toliko prethodnih pokušaja nije željela stvarati nova očekivanja, ali je pristala na putovanje. Možda je jednostavno željela izbjeći još jednu porodičnu raspravu o tome šta bi trebalo pokušati.

Putovanje je počelo veoma rano. Već oko četiri sata ujutro Bogdan je pripremao termosicu i ostale stvari potrebne za put. Žurio je kako bi stigli na vrijeme, jer ih je čekala približno trosatna vožnja.

Ispred kuće dočekale su ih dvije žene koje su na put ponijele različite predmete. Larisa Petrovna čvrsto je držala debelu fasciklu s medicinskom dokumentacijom svoje kćerke. U njoj su bili nalazi, izvještaji i drugi papiri prikupljeni tokom višegodišnjeg liječenja.

Galina Stepanovna ponijela je malu ikonu. Za nju je vjera predstavljala važan izvor utjehe, pa je željela da bude uz porodicu i tokom ovog putovanja.

Dok su njih dvije razgovarale o mogućim rješenjima, Oksana je uglavnom šutjela. Gledala je kroz prozor automobila, posmatrajući kako se predjeli mijenjaju. Nije imala potrebu učestvovati u raspravama o prethodnim medicinskim postupcima koje je već toliko puta slušala.

Neobičan susret u kući na kraju sela

Nakon gotovo tri sata vožnje porodica je stigla do udaljenog sela. Njihovo odredište nalazilo se na samom kraju naselja, gdje je živjela starija žena po imenu Marfa. Prema pričama koje su čuli, mještani su je poznavali kao osobu kojoj su se pojedinci obraćali kada su tražili pomoć izvan uobičajenih medicinskih postupaka.

Već pri dolasku dogodilo se nešto što je iznenadilo goste. Prije nego što je Bogdan stigao pokucati, vrata su se otvorila. Na pragu se pojavila sitna, mršava starica s tamnom maramom na glavi.

Marfa je pažljivo pogledala ljude koji su stajali ispred nje. Njen pogled prelazio je s jednog člana porodice na drugog, ali se na Oksani zadržao nešto duže. Nije objašnjavala razlog takvog ponašanja, već ih je pozvala da uđu.

Unutrašnjost kuće bila je skromna. Osjećao se miris sušenog bilja, starog drveta i čaja koji se već ohladio. Prostor nije nimalo podsjećao na medicinske ordinacije u kojima je Oksana prethodnih godina provodila toliko vremena.

Čim su sjeli, Larisa Petrovna otvorila je fasciklu. Počela je govoriti o pregledima, medicinskim nalazima i postupcima kroz koje je njena kćerka prošla. Željela je objasniti koliko je porodica već pokušavala pronaći rješenje.

Galina Stepanovna položila je ikonu na sto, dok je Bogdan nastavio razgovor o njihovoj želji da dobiju dijete. Spominjao je godine liječenja i mogućnosti koje su razmatrali za naredni period.

Marfa, međutim, nije pokazivala naročito interesovanje za dokumente. Nije zatražila da pogleda nalaze niti je postavljala detaljna pitanja o prethodnim postupcima. Njena pažnja bila je usmjerena prema Oksani, koja je sjedila gotovo nepomično.

Takvo ponašanje postepeno je počelo zbunjivati porodicu. Doputovali su očekujući razgovor o poteškoćama s kojima se suočavaju, a starica je uglavnom šutjela i posmatrala ženu zbog koje su došli.

Razgovor je postepeno utihnuo. Larisa je ostala sjediti s otvorenom fasciklom, dok je Galina pažljivo posmatrala staricu. Bogdan je odložio telefon, pokušavajući razumjeti šta Marfa namjerava učiniti.

Oksana nije ustajala sa stolice. Nakon godina tokom kojih su se brojni razgovori vodili o njenom zdravstvenom stanju, ponovo se našla u središtu pažnje. Ovoga puta, međutim, nije znala šta se od nje očekuje.

Jedan dodir izazvao je iznenađenje svih prisutnih

Marfa se približila Oksani i polako ispružila ruke. Prema opisu pripovijesti, nježno je položila dlanove na stomak mlade žene. Nije prethodno objasnila šta namjerava uraditi niti kakav odgovor očekuje.

U kući je zavladala potpuna tišina. Članovi porodice nijemo su pratili njen postupak, a jedini zvuk koji se mogao čuti dolazio je iz peći u kojoj su pucketala drva.

Odmah nakon dodira starica je naglo ustuknula. Njen iznenadni pokret bio je toliko neočekivan da su Bogdan, Larisa i Galina ostali zatečeni. Marfa, koja je do tada djelovala mirno i odmjereno, odjednom je pokazala vidnu uznemirenost.

Porodica nije razumjela šta se dogodilo. Niko od prisutnih nije dobio objašnjenje zbog čega je starica tako reagovala, a ni sama Oksana nije znala kako protumačiti njen postupak.

Larisa je i dalje držala medicinsku dokumentaciju, koja je predstavljala sedam godina pokušaja da njena kćerka ostvari želju za majčinstvom. Galina je čvršće prihvatila ikonu, dok je Bogdan posmatrao suprugu i staricu.

Njihova zbunjenost bila je razumljiva. Nakon dugog putovanja i svih ranijih razočaranja, očekivali su barem razgovor koji bi im pomogao da razjasne zašto su došli. Umjesto toga, suočili su se s reakcijom čije značenje nije bilo poznato.

Posebno je važno naglasiti da dodir stomaka ne može pouzdano otkriti trudnoću, uzrok neplodnosti ili neko drugo zdravstveno stanje. Za takve zaključke potrebne su odgovarajuće medicinske pretrage, koje se ne mogu zamijeniti subjektivnim osjećajem ili tradicionalnim vjerovanjima.

U dostupnom dijelu pripovijesti ne navodi se da je Marfa postavila dijagnozu. Nije opisano ni da je Oksani saopštila neko konkretno medicinsko otkriće. Zbog toga se njena reakcija ne može tumačiti kao dokaz da je primijetila nešto što prethodni ljekarski pregledi nisu pokazali.

Porodica je tokom prethodnih godina već prolazila kroz složene medicinske postupke. Dva neuspješna pokušaja vantjelesne oplodnje nisu nužno značila da su iscrpljene sve mogućnosti, ali su predstavljala veliko emocionalno opterećenje. Upravo zbog takvih iskustava Oksana je teško pronalazila snagu za nova očekivanja.

Za nju je odlazak kod vidarke mogao predstavljati još jedno podsjećanje na činjenicu da se gotovo svaki porodični razgovor vraćao na pitanje potomstva. Članovi porodice željeli su joj dobro, ali su njihove neprestane rasprave istovremeno pokazivale koliko malo prostora ostaje za njena lična osjećanja.

Neobičan susret s Marfom otvorio je nova pitanja, ali nije ponudio potvrđene odgovore. Staricin iznenadni pokret mogao je imati različita objašnjenja, no iz dostupnog opisa nije moguće utvrditi koje je od njih tačno.

Oksana je i dalje bila žena iza koje su stajale godine liječenja, tri klinike, brojni pregledi i dva neuspjela pokušaja vantjelesne oplodnje. Njen zdravstveni status nije se promijenio samim tim što je starica reagovala na neobičan način.

Priča se završava upravo u trenutku kada porodica čeka Marfino objašnjenje. Nisu navedene njene naredne riječi, rezultati eventualnih dodatnih pregleda niti informacije o tome šta se dogodilo nakon posjete.

U maloj seoskoj kući tako je ostala slika četvero ljudi koji su došli s različitim očekivanjima. Bogdan je želio pronaći novu mogućnost, Larisa je vjerovala u važnost medicinskih nalaza, a Galina je utjehu tražila u vjeri. Oksana je sjedila između njih, noseći iskustvo koje niko drugi nije mogao proživjeti umjesto nje.

Marfa je stajala nekoliko koraka dalje, nakon iznenadnog pokreta koji je prekinuo razgovor. Porodica je očekivala da progovori, ali dostupna pripovijest ne otkriva šta je uslijedilo. Zato se iz tog susreta ne može izvesti zaključak o Oksaninom zdravstvenom stanju niti o ishodu njene dugogodišnje želje da postane majka.