Princ je buduću suprugu odlučio izabrati neobičnim izazovom: Djevojka kojoj su se svi smijali prišla je vatrenom prstenu

Kada je princ Aleksandar odlučio da će se oženiti djevojkom koja bez opekotina prođe kroz vatreni prsten, niko u kraljevstvu nije očekivao kakav će se prizor odigrati u kraljevskoj palati. Brojne plemkinje i djevojke poznate po svojoj ljepoti pokušavale su savladati izazov, ali nijedna nije uspjela ispuniti postavljene uslove. Nakon više od dva sata neuspješnih pokušaja pred okupljene je izašla dvadesetosmogodišnja krojačica Emma, teška gotovo 150 kilograma. Njena pojava izazvala je podsmijeh i uvrede, jer su mnogi vjerovali da zbog građe tijela nema nikakve šanse. Međutim, princ nije učestvovao u ismijavanju, a ono što je Emma zatim odlučila učiniti privuklo je pažnju cijele dvorane.

Princ Aleksandar nedavno je proslavio trideseti rođendan, ali se još nije odlučio na brak. Njegov otac, kralj Richard, sve teže je prihvatao sinovu neodlučnost, smatrajući da je vrijeme da kraljevska porodica dobije budućeg nasljednika. Godinama je pokušavao pronaći djevojku koja bi odgovarala očekivanjima dvora i bila spremna postati princeza.

U kraljevsku palatu dolazile su mlade žene iz uglednih porodica, kćerke bogatih plemića i princeze iz susjednih kraljevstava. Mnoge su bile odgajane u uvjerenju da bi brak s princom predstavljao najveći mogući društveni uspjeh. Njihove porodice također su u takvoj zajednici vidjele priliku da učvrste vlastiti položaj.

Aleksandar, međutim, nije želio donijeti odluku samo na osnovu nečijeg porijekla, bogatstva ili fizičkog izgleda. Sumnjao je da pojedine djevojke više privlače kraljevske povlastice nego mogućnost iskrenog odnosa s njim. Takvo uvjerenje navelo ga je da odbija prijedloge koje je njegov otac smatrao odgovarajućim.

Kraljev zahtjev doveo je do neobičnog nadmetanja

Nakon brojnih neuspješnih pokušaja da sina uvjeri u važnost braka, kralj Richard izgubio je strpljenje. Smatrao je da Aleksandar predugo odgađa odluku koja je važna ne samo za njegov privatni život nego i za budućnost kraljevske porodice. Zato mu je jednog dana saopćio da više neće prihvatati izgovore.

Princ je dobio rok od mjesec dana da izabere suprugu. Richard je želio nasljednika i nije namjeravao dopustiti da sin nastavi odbijati sve djevojke koje mu se predstavljaju. Aleksandar je razumio očev stav, ali nije želio pristati na brak s osobom koju ne poznaje dovoljno.

Razmišljajući o mogućem rješenju, osmislio je izazov kojim bi, prema vlastitom uvjerenju, mogao provjeriti smirenost i odlučnost kandidatkinja. Umjesto uobičajenog kraljevskog izbora, u kojem najveću pažnju privlače porodično porijeklo i vanjski izgled, želio je vidjeti kako će se djevojke ponašati pred nečim nepoznatim i zastrašujućim.

Njegova zamisao bila je postavljanje velikog metalnog prstena kroz koji će takmičarke morati proći bez dodirivanja plamena. Prsten je bio visok gotovo dva metra, a duž njegovih rubova gorjela je vatra. Središnji dio ostavljen je otvorenim, tako da je postojala mogućnost prolaska bez neposrednog dodira s plamenom.

Pravila su bila jednaka za sve. Djevojka koja uspije proći kroz otvor, a da pritom ne zadobije opekotinu niti joj vatra zahvati odjeću ili kosu, ispunila bi prinčev uslov. Čak i najmanji trag dodira s plamenom značio je isključenje iz takmičenja.

Odluka je privukla veliku pažnju. Na dan nadmetanja u palati su se okupile stotine ljudi koji su željeli posmatrati neobičan izbor buduće princeze. Među gostima su bili pripadnici plemstva, kraljevski saradnici i drugi zainteresovani posmatrači.

Pravo učešća nisu imale samo djevojke iz bogatih porodica. Prema pravilima koje je postavio princ, svaka punoljetna neudata žena iz kraljevstva mogla je pokušati savladati izazov, bez obzira na svoje porijeklo ili društveni položaj. Upravo je ta odredba kasnije omogućila da pred kraljevsku porodicu izađe kandidatkinja koju gotovo niko nije očekivao.

Prvi pokušaji pokazali su koliko je izazov zahtjevan

Nadmetanje je započelo dolaskom kćerke imućnog vojvode. Mlada žena nosila je raskošnu ružičastu haljinu s dugim šlepom, privlačeći pažnju prisutnih svojim izgledom i samouvjerenim držanjem. Djelovalo je da ne sumnja u mogućnost uspjeha.

Međutim, čim je pokušala proći kroz prsten, rub njene haljine došao je u dodir s vatrom. Tkanina se zapalila, a sluge koje su bile spremne za intervenciju brzo su ugasile plamen. Djevojka nije zadobila povrede, ali je njen pokušaj završen neuspjehom.

Sljedeća kandidatkinja odlučila se za drugačiji pristup. Umjesto sporog prolaska, pokušala je potrčati i skočiti kroz otvor. Takva odluka gotovo joj je donijela uspjeh, ali je njena duga raspuštena kosa dodirnula gornji dio vatrenog prstena.

Nekoliko pramenova zahvatio je plamen. Jedan od stražara odmah je reagovao i ugasio vatru mokrom krpom, spriječivši ozbiljnije posljedice. Iako je djevojka pokazala hrabrost, nije ispunila uslove koje je Aleksandar postavio.

Treća takmičarka nije ni pokušala proći kroz otvor. Kada se približila prstenu i osjetila toplinu vatre, zaustavila se i nije uspjela savladati strah. Ostala je ispred plamena, nakon čega je odustala.

Slične reakcije imale su i neke naredne kandidatkinje. Dio djevojaka odbio je prići prstenu, dok su druge pokušavale pronaći način da prođu bez dodirivanja njegovih rubova. Kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve jasnije da izazov nije jednostavan čak ni za one koje su na početku djelovale potpuno sigurno.

Za princa je takmičenje predstavljalo pokušaj da među kandidatkinjama prepozna drugačije osobine od onih koje su se obično isticale na kraljevskim prijemima. Ipak, opasnost od plamena bila je stvarna, što su pokazali zapaljeni dijelovi odjeće i kose tokom prvih pokušaja.

Aleksandar je sjedio pored oca i posmatrao razvoj događaja. Nakon tolikog broja neuspješnih pokušaja mogao je zaključiti da tog dana neće pronaći djevojku koja ispunjava njegova očekivanja. Upravo u trenutku kada se činilo da je takmičenje završeno, pojavila se nova kandidatkinja.

Krojačica Emma suočila se s podsmijehom cijele dvorane

Iz gomile je izašla dvadesetosmogodišnja djevojka po imenu Emma. Radila je u maloj krojačkoj radionici i nije pripadala uglednim plemićkim porodicama koje su ranije predstavljale svoje kandidatkinje. Na sebi je imala tamnozelenu haljinu, znatno jednostavniju od raskošnih odjevnih kombinacija prethodnih učesnica.

Emma se od ostalih djevojaka razlikovala i fizičkim izgledom. Prema opisu priče, težila je gotovo 150 kilograma, imala široka ramena, punije ruke i izražen stomak. Njena građa odmah je privukla pažnju okupljenih.

Umjesto da je dočekaju kao ravnopravnu učesnicu, pojedini gosti počeli su se smijati. Neki su glasno komentarisali njenu težinu, dok su drugi dovodili u pitanje mogućnost da uopće prođe kroz prsten. Ubrzo se podsmijeh proširio dvoranom.

Emma je postala predmet uvreda ljudi koji o njenim sposobnostima nisu znali gotovo ništa. Posmatrači su na osnovu njene fizičke građe zaključivali da nema šanse ostvariti ono što prethodne kandidatkinje nisu uspjele. Njihovi komentari nisu se odnosili na način na koji namjerava pristupiti izazovu, nego prvenstveno na njen izgled.

Među onima koji su pokazivali neodobravanje bio je i kralj Richard. Nije razumio zbog čega je djevojka odlučila učestvovati nakon što su brojne prethodne takmičarke odustale ili doživjele neuspjeh. Njena pojava dodatno ga je uvjeravala da nadmetanje više ne ide u pravcu kojem se nadao.

Aleksandar je, međutim, reagovao drugačije. Nije se pridružio smijehu, niti je pokazivao želju da Emmu udalji iz dvorane. Pažljivo ju je posmatrao, svjestan da prema pravilima koja je sam postavio ima jednako pravo pokušati kao i sve druge punoljetne neudate žene.

Takav odnos bio je važan jer princ od početka nije želio birati suprugu isključivo prema ljepoti i društvenom položaju. Da je Emmu odbio samo zbog izgleda, postupio bi suprotno vlastitim pravilima. Zato je ostao miran i čekao da vidi šta će učiniti.

Emma je stajala pred metalnim prstenom čijim su rubovima još uvijek prolazili plamenovi. Iza nje nalazila se gomila ljudi koji nisu očekivali njen uspjeh, a ispred nje prepreka koju nijedna ranija kandidatkinja nije uspjela savladati.

Njeno zanimanje također je predstavljalo detalj koji ju je razlikovao od ostalih učesnica. Kao krojačica, svakodnevno je radila s odjećom i tkaninama, ali izvor ne otkriva je li namjeravala iskoristiti svoje profesionalno iskustvo tokom izazova. Poznato je samo da je odlučila pristupiti prstenu uprkos ismijavanju.

U narednom trenutku, prema dostavljenoj priči, Emma je učinila nešto što je potpuno promijenilo raspoloženje okupljenih. Ljudi koji su joj se prethodno smijali ostali su iznenađeni, a pažnja cijele dvorane bila je usmjerena prema njoj.

Međutim, izvorni tekst završava prije nego što opisuje njen konkretan postupak. Zbog toga nije poznato kako je Emma pokušala savladati vatreni prsten, je li uspjela proći bez opekotina niti kakvu je odluku nakon toga donio princ Aleksandar.

Posljednji dostupni prizor prikazuje mladu krojačicu pred izazovom koji je već zaustavio brojne djevojke iz uglednih porodica. Kralj je otvoreno sumnjao u njen izbor da učestvuje, okupljeni su očekivali neuspjeh, a princ je pažljivo posmatrao djevojku koja se nije povukla pred njihovim podsmijehom.

Napomena: Članak predstavlja književno prerađenu verziju dostavljene, nezavisno nepotvrđene priče. Izvor se završava prije otkrivanja Emminog postupka i konačnog rezultata takmičenja, pa ti detalji nisu izmišljeni.