Oglasi - Advertisement

Sedam godina živjela je u potpunom mraku i brinula o teško bolesnom sinu: Kada je konačno dobila struju, dogodilo se nešto što je mnoge rastužilo

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Postoje životne priče koje nas natjeraju da razmislimo koliko su dragocjene stvari koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo. Jedna takva dolazi iz Banjaluke, gdje je samohrana majka sedam godina živjela bez električne energije, pokušavajući istovremeno osigurati hranu i lijekove za teško bolesnog sina. Dok su drugi običnim pritiskom na prekidač osvjetljavali svoje domove, ona je morala pronalaziti načine da obavi najosnovnije kućne poslove. Njena svakodnevica bila je ispunjena brigama, odricanjem i neizvjesnošću, sve dok se nakon objavljivanja njene priče nisu pojavili ljudi spremni pomoći. Međutim, ono što je ova majka uradila nakon što je u njenoj kući ponovo zasvijetlila sijalica pokazalo je koliko dubok trag mogu ostaviti godine provedene u teškim uslovima.

  • Đurđina Prerad Simić iz banjalučkog naselja Drakulići sedam godina živjela je bez električne energije.

  • Samohrana je majka dvoje djece, a njen tridesetogodišnji sin Dejan teško je bolestan i zahtijeva svakodnevnu njegu.

  • Zbog nedostatka stalnog zaposlenja porodica se suočavala s nestašicom hrane, lijekova i ogrjeva.

  • Radnici Elektrokrajine 13. novembra 2026. godine ponovo su priključili porodičnu kuću na električnu mrežu.

  • Iako je struja vraćena, porodici su i dalje potrebni stabilni prihodi, osnovne životne potrepštine i pomoć u njezi bolesnog sina.

Teška svakodnevica:

U banjalučkom naselju Drakulići Đurđina Prerad Simić godinama je vodila život kakav je mnogima teško zamisliti. Bez električne energije, redovnih prihoda i sigurnosti da će narednog dana imati dovoljno hrane, pokušavala je održati domaćinstvo i pružiti potrebnu njegu svom sinu Dejanu.

Njen sin ima trideset godina i suočava se s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Potrebni su mu lijekovi, pažnja i stalna podrška, zbog čega Đurđina veliki dio vremena posvećuje upravo njemu. U takvim okolnostima pronalazak redovnog zaposlenja predstavlja dodatni izazov.

Prema članku portala Kuhinjica.ba, objavljenom 15. novembra 2026. godine, Đurđinina životna priča temelji se na ranijim novinarskim izvještajima i njenim izjavama. Ovaj izvor opisuje porodične okolnosti i svakodnevne teškoće s kojima se suočavala tokom višegodišnjeg života bez struje.

Majčino odricanje:

Posebno potresan dio ove priče odnosi se na način na koji je Đurđina pokušavala rasporediti ono malo novca što je imala. Ranije je obavljala različite poslove, dok je posljednjih godina povremeno zarađivala čišćenjem.

Za dva sata rada nekada bi dobila samo 30 konvertibilnih maraka. Od tog iznosa trebalo je kupiti namirnice, lijekove i ostale potrepštine. Kada novca nije bilo dovoljno, prednost je davala potrebama svog bolesnog sina.

Novinarima je priznala da je nastojala jesti manje kako bi Dejanu ostalo više hrane. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je odricanja bilo potrebno da porodica preživi.

Prema ranijim izjavama Đurđine koje prenosi Kuhinjica.ba, njeni prihodi zavisili su od povremenih poslova čišćenja. Izvor je relevantan jer donosi njeno neposredno svjedočenje o finansijskim teškoćama i načinu na koji je pokušavala osigurati osnovne potrebe porodice.

Život bez struje:

Nedostatak električne energije uticao je na gotovo svaki dio Đurđinine svakodnevice. Kućanski aparati nisu mogli raditi, a obavljanje najjednostavnijih poslova zahtijevalo je mnogo više vremena i truda.

Posebno teško bilo je održavanje odjeće. Kako nije mogla koristiti veš-mašinu, odlazila je do česama u blizini groblja, gdje je ručno prala veš. Najčešće je birala predvečerje, kada je bilo manje prolaznika.

Uz sve to, svakodnevno je razmišljala kako nabaviti ogrjev za hladnije dane i potrebne lijekove za sina.

Prema Đurđininom svjedočenju prenesenom u članku portala Kuhinjica.ba, pranje odjeće na grobljanskim česmama bilo je jedno od rješenja kojima je pribjegavala. Njena iskustva pružaju neposredan uvid u posljedice nedostatka osnovnih uslova za život.

Povratak svjetlosti:

Nakon što su informacije o teškom položaju ove porodice dospjele u javnost, počele su pristizati reakcije i najave pomoći. Ubrzo se dogodila promjena koju je Đurđina čekala punih sedam godina.

Radnici preduzeća Elektrokrajina 13. novembra 2026. godine izašli su na teren i ponovo priključili njenu kuću na elektrodistributivnu mrežu.

Za porodicu je to značilo mogućnost da ponovo koristi rasvjetu i električne uređaje. Ono što je većini domaćinstava sasvim obična stvar, za ovu majku predstavljalo je ogromno olakšanje.

Prema informacijama koje su objavile Nezavisne novine, a prenio portal Kuhinjica.ba, Elektrokrajina je omogućila ponovno priključenje porodičnog doma. Ovi medijski izvještaji relevantni su jer donose konkretan datum intervencije i informacije o postupanju nadležnog preduzeća.

Navika na mrak:

Iako je električna energija konačno stigla, sedam godina provedenih bez nje ostavilo je neobičnu naviku. Đurđina je novinarima ispričala da je ponekad zaboravljala kako sada može jednostavno upaliti svjetlo.

Umjesto da posegne za prekidačem, automatski bi uzela mobilni telefon i uključila njegovu lampu. Tek nakon toga bi se sjetila da više ne mora osvjetljavati prostoriju na način na koji je to radila godinama.

Ovaj detalj posebno pokazuje koliko se čovjek može prilagoditi teškim životnim uslovima.

Prema Đurđininoj izjavi koju prenosi Kuhinjica.ba, korištenje telefonske lampe postalo je dio njene svakodnevice. Izvor je značajan jer kroz lično iskustvo opisuje koliko dugotrajna materijalna oskudica može promijeniti obične životne navike.

Neriješene brige:

Dolazak električne energije riješio je jedan veliki problem, ali nije uklonio sve poteškoće ove porodice. Đurđini su i dalje potrebni sigurniji prihodi, hrana i ogrjev, dok njen sin zahtijeva odgovarajuću medicinsku njegu i pomoć u kući.

Dodatni problem predstavljaju ranija dugovanja za električnu energiju, zbog kojih su bankovni računi bili blokirani. Prema objavljenim informacijama, nadležni su radili na pronalaženju rješenja za te obaveze.

Komšinica koja je pokušavala pomoći porodici naglasila je koliko bi Đurđini značilo stalno zaposlenje.

Prema Nezavisnim novinama, koje su izvještavale o nastavku pomoći ovoj porodici, važna pitanja ostaju dugovanja, zaposlenje i njega bolesnog sina. Njihovo izvještavanje relevantno je jer pokazuje koje potrebe nisu prestale nakon ponovnog priključenja električne energije.

            Ja mislim da je ova priča veoma tužna i da niko ne bi trebao živjeti sedam godina bez struje. Osjećam veliku tugu kada pomislim koliko se ova majka odricala da bi njen sin imao šta jesti. Meni je posebno teško bilo pročitati da je čak i nakon dolaska struje po navici koristila lampu na telefonu. Ja vjerujem da bi ljudi i nadležne institucije trebali više pomagati porodicama koje žive u ovakvim uslovima. Iskreno se nadam da će Đurđina i njen sin dobiti i ostalu potrebnu pomoć kako bi konačno mogli živjeti mirnije i sigurnije.

POKLANJAMO TI BESPLATNU KNJIGU!

Upiši svoj e-mail i preuzmi BESPLATNU knjigu "Manje stresa, više sreće". Nauči jednostavne korake za smanjenje stresa, povećaj unutrašnji mir i živi sretnije!

Jedan klik do tvoje knjige i novih prilika!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here