Oglasi - Advertisement

Starica se prisjetila prve bračne noći u muževoj kući: Običaj koji je nekada bio normalan danas bi mnoge žene rasplakao

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U današnjem članku donosimo jednu zanimljivu i emotivnu priču o tome kako su nekada izgledali svadbeni običaji i prvi dolazak mlade u muževu porodicu. Dok današnje generacije uglavnom zamišljaju vjenčanje kao dan ispunjen ljubavlju, veseljem i zajedničkim trenucima, za mnoge žene u prošlosti to je značilo i veliki strah. Jedna starija žena prisjetila se svoje prve bračne noći, koja je umjesto romantičnih trenutaka bila ispunjena umorom, stidom i brojnim očekivanjima rodbine. Njeno svjedočenje otkriva koliko su nekada nevjeste morale poštovati stroga pravila, čak i onda kada su bila iscrpljena i potpuno nespremna za ono što ih čeka. Posebno je dirljivo što je, nakon toliko godina, priznala da joj je drago što današnje mlade žene više ne moraju prolaziti kroz iste običaje.

  • Starija žena prisjetila se prve večeri koju je nakon udaje provela u kući svog supruga, okružena brojnom rodbinom i komšijama.

  • Bila je odjevena u tradicionalnu svadbenu nošnju koju joj je majka pripremala još od djetinjstva, ali joj je teška odjeća izazivala veliku nelagodu.

  • Tokom večeri morala je dočekivati goste, ustajati pred starijima i poštovati običaje, iako je bila potpuno iscrpljena.

  • Prvu bračnu noć obilježili su pjesma, okupljanje porodice i očekivanje dokaza o njenoj djevičanskoj čistoći.

  • Nakon mnogo godina priznala je da joj je drago što su se vremena promijenila i što današnje nevjeste imaju znatno više slobode.

Dolazak u kuću: Prvi susret s muževom porodicom za mladu ženu predstavljao je trenutak koji će pamtiti cijelog života. Kuća u koju je stigla bila je prepuna ljudi, iako je imala svega nekoliko malih prostorija povezanih jedna s drugom. Tu su se okupili braća, sestre, snahe, zetovi, djeca i brojni komšije. Gotovo svi su željeli vidjeti novu nevjestu, razgovarati o njoj i prisustvovati običajima koji su pratili njen dolazak. Ona je, međutim, stajala među gotovo nepoznatim ljudima, osjećajući se izgubljeno i uplašeno. Nije znala kako da se ponaša niti kada će konačno moći odahnuti.

Prema priči koju je objavila Iskra islama, a prenio portal Novi.ba 4. februara 2023. godine, riječ je o sjećanju starije žene koje je zabilježila njena poznanica. Svjedočenje je relevantno kao lični prikaz nekadašnjih svadbenih običaja, ali nije dokumentovan historijski pregled običaja svih zajednica.

Svadbena odjeća: Posebno mjesto u njenom sjećanju zauzimala je tradicionalna nošnja koju je nosila. Majka joj je još dok je bila desetogodišnja djevojčica pripremala pojedine dijelove odjeće za buduću udaju. Imala je ukrašeno jeleče, dimije, papuče izvezene zlatnim koncem i svilene detalje. Na glavi je nosila crveni prozirni pokrov poznat kao četkija, ukrašen metalnim novčićima koji su ga činili izuzetno teškim. Odjeću su dopunjavali pojas od srme, naušnice, biseri i ukrasni lanac. Sve je izgledalo svečano, ali se ispod tih ukrasa nalazila djevojka koja je jedva podnosila umor i težinu odjeće.

U izvornom svjedočenju detaljno su opisani dijelovi tradicionalne nošnje i njihovo porodično značenje. Ti opisi potiču iz ženinih ličnih uspomena i pružaju uvid u način na koji su se pojedine porodice pripremale za udaju svojih kćerki.

Beskrajno čekanje: Kako je večer odmicala, nevjesta je sve teže podnosila okupljanje. Noge su joj oticale, glava ju je boljela, a svaki pokušaj da sjedne prekidao je dolazak novih gostiju. Morala je ponovo ustajati kako bi pokazala poštovanje svekrvi, zaovama, jetrvama i starijim ženama iz komšiluka. Čak su i djeca dolazila da je pozdrave prema tadašnjim pravilima. U jednom trenutku zaključila je da joj je jednostavnije ostati na nogama nego se neprestano podizati i sjedati. Istovremeno je primjećivala neobične poglede i osmijehe okupljenih, zbog čega se osjećala još nesigurnije.

Prema pripovijesti koju je prenijela Iskra islama, mlada je običaje doživljavala kao fizički i emocionalno iscrpljujuće. Izvor prenosi njena sjećanja, zbog čega opis prvenstveno govori o vlastitom iskustvu, a ne o pravilima koja su nužno važila u svim porodicama.

Odvojeni mladenci: Ono što joj je dodatno otežavalo cijelu situaciju bilo je odsustvo supruga. Tokom dugog okupljanja gotovo ga nije viđala, iako joj je upravo on bio jedina poznata osoba među tolikim ljudima. Čekala je trenutak kada će ih porodica konačno ostaviti nasamo. Međutim, ni taj dio večeri nije protekao bez posebnih rituala. Nakon što su je smjestili u sobu namijenjenu mladencima, iz drugih prostorija začuli su se glasovi muškaraca i tradicionalna pjesma „Trepetljika trepetala“. Supruga su uz pjesmu i veselje doveli do vrata i uveli u sobu.

U originalnoj priči spominje se đerdek, prostorija u koju su mladenci uvedeni nakon svadbenih običaja. Opis pjesme i okupljanja potiče iz ženinih uspomena i pomaže razumjeti društvenu atmosferu koja je pratila njen prvi boravak u muževoj kući.

Neprijatna očekivanja: Kada je konačno ugledala muža, osjetila je olakšanje jer je napokon imala nekoga s kim može normalno razgovarati. Ipak, njena iscrpljenost nije nestala. Pojela je malo slatkog posluženja i poželjela da što prije zaspi, svjesna da će narednog jutra morati rano ustati i pomagati svekrvi. Posebno težak dio njenog sjećanja odnosio se na običaj prema kojem je porodica očekivala da se nakon prve bračne noći pokaže čaršaf kao navodni dokaz djevičanstva. Takva praksa predstavljala je veliki pritisak na mladu ženu, čija je privatnost bila izložena očekivanjima drugih.

Iskra islama u prenesenom svjedočenju spominje očekivanje pokazivanja čaršafa nakon prve bračne noći. Riječ je o opisu tradicionalnog običaja iz jednog ličnog iskustva, a ne o medicinski pouzdanom načinu utvrđivanja djevičanstva. Izgled čaršafa ne može dokazati raniju seksualnu aktivnost žene.

Promijenjena vremena: Starica je ovu priču ispričala svojoj poznanici nakon mnogo godina, priznajući da joj je prva noć ostala duboko urezana u pamćenje. Kao djevojka maštala je o posebnom početku bračnog života, ali je stvarnost bila mnogo drugačija. Umjesto mira i bliskosti, dočekali su je umor, nepoznati ljudi i obaveze. Dok je govorila o današnjim svadbama, spomenula je kako mladi parovi imaju mnogo više mogućnosti da uživaju u vlastitom slavlju, putuju ili provode vrijeme zajedno bez nekadašnjeg pritiska rodbine.

Prema završnom dijelu priče koju je prenio Novi.ba, starija žena izjavila je da joj je drago što su takvi običaji uglavnom ostali u prošlosti. Njena izjava predstavlja ličnu procjenu promjena koje je doživjela tokom života, a ne tvrdnju da su svi tradicionalni običaji potpuno nestali.

           Ja mislim da je ovoj ženi prva bračna noć bila mnogo teža nego što je očekivala. Meni je žao što nije mogla uživati u svom vjenčanju bez toliko straha i neprijatnosti. Ja osjećam da su žene nekada morale trpjeti previše samo da bi zadovoljile porodicu i običaje. Lijepo je čuvati tradiciju, ali ne treba nikoga prisiljavati na nešto zbog čega se osjeća loše. Po mom mišljenju, najvažnije je da mladenci budu sretni i da njihov poseban dan ostane lijepa uspomena.

POKLANJAMO TI BESPLATNU KNJIGU!

Upiši svoj e-mail i preuzmi BESPLATNU knjigu "Manje stresa, više sreće". Nauči jednostavne korake za smanjenje stresa, povećaj unutrašnji mir i živi sretnije!

Jedan klik do tvoje knjige i novih prilika!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here