- “Neće podržati starije u prijevozu. Rječnik im je katastrofalan. Nastrojeni su prema kriminalu”, samo su neki od “epiteta” koji se obično opisuju današnjoj omladini. I da ne govorimo neistine, nije istina da su neki mladi nedostojni. No, srećom, u ovom slučaju, kao iu mnogim drugim temama, možemo ustvrditi da nisu sve iste. Da još uvijek ima lijepo odgojenih stada govori i priča koja je pala na pamet jednoj Smederevki. Naime, dvoje mladih nedavno je Mariji Marić vratilo izgubljeni novčanik – s njim.
Novčanik mi je izgubljen u džepu. Krenula sam tako da je pas išao za autom, sjela sam i krenula prema gradu, ali nisam se nigdje udaljavala putem, to je značilo da pas nije mogao izaći iz svog skrovišta – objasnila nam je Marija.
Kad je posjetila svoj dom, zaustavila se u trgovini prije nego što je nastavila prema svojoj kući. Nedostajao joj je novčanik kada je posjetila svoju rezidenciju.
Odmah mi je palo na pamet da je ili na ulici ili u dvorištu gdje mi je auto bio spremljen – prisjeća se naš sugovornik trenutka koji se svakome od nas barem jednom dogodio, a u kojem smo se osjećali jako zbunjeno i zabrinuto. Osim toga, gubitak novčanika obično izaziva osjećaj krivnje da netko posjeduje naše dokumente, nakon čega slijedi glavobolja koja je i nesnosna i bolna, a pomisao na ponovno pisanje dokumenata je i razdražujuća i frustrirajuća. To je ono što je naljutilo Mariju.
U novčaniku je bilo nešto više novca koji nije bio toliko značajan kao ostali dokumenti u njemu. Vozačka dozvola, osobne bankovne kartice i Marićeva priča.Kada se vratila kući, počela je tražiti izgubljeni predmet po dvorištu, kući, pa čak i ulici, no nigdje mu nije bilo traga. Tvrdi da je u svojoj glavi već zamislila film koji je napravio netko drugi, da ga ne bi htjela vratiti. Nakon još nekoliko mjeseci toga, ona shvaća da su kamere odjednom prisutne.
Sjetio sam se ljudi koji su imali kamere, ali nisu pokrivali cestu. Kao rezultat toga, vjerovao sam da to neće imati utjecaja ni na jedno ni na drugo. Međutim, jednog dana su me nazvali roditelji i objasnili mi da su mladić i djevojka ušli na njihov teritorij i pokušavali nekoga nazvati više od 10 minuta. Zavirili su u peepshow, ali nitko nije bio prisutan. Njihov ulazak u dvorište i izlazak popratila je Marija koja je cijelu skraćenu epizodu iz svog života opisala, ali s radosnim šepurenjem.
I sada dolazimo do najpoetičnijeg dijela narativa – onog koji je posveta obrazovanim mladim ljudima u ovim pokvarenim vremenima.
Kada su već primijetili da nema nikoga, krenuli su prema izlazu iz dvorišta i sakrili novčanik iza kapije kako bi zauzeli prostor. I tako smo locirali položaj novčanika. Zavirila sam u novčanik i vidjela da je sve kako jest, osim toga, nisam mogla vjerovati da još uvijek postoje korisni ljudi koji ne uzimaju tuđa sredstva – oduševljeno je pričala Marija.
Pitali smo je li prepoznala lica nekih mladića i djevojaka iz regije i uopće je li tražila doznati tko su oni?
- Žao mi je što nemam pojma tko su ti pojedinci. Pokušala sam ih locirati među nekim prijateljima, ali bezuspješno – kaže Marićeva.Na kraju, poručila je za ovo dvoje mladih ljudi: “Ako ovo čitaju, želim im još jednom zahvaliti, a roditeljima čestitati na školovanju!”
