- Kada se spomene ime Isidore Bjelić, ljudi se često sjete njene istaknute ličnosti, hrabrosti i nepokolebljive vjere u životne izazove. Njezin narativ nije samo književnost, već i sukob, ljubav i duh otpora. Unatoč odlasku 2020., ostavila je bogatu književnu ostavštinu i zapaženu pripovijest o prevalenciji bolesti tijekom svojih posljednjih godina.
Isidora se od 2013. godine bori s rakom jajnika, jednom od najpodmuklijih bolesti koja se u pravilu otkriva tek u uznapredovalom stadiju. Ova dijagnoza je u početku bila neočekivana i teška, no umjesto da odustane, Isidora je odlučila progovoriti o svojoj borbi s dijabetesom, educirati javnost i pružiti podršku drugima koji imaju slične probleme.
Rak jajnika bolest je od koje godišnje obole tisuće žena, a statistike o preživljenju često su porazne. No, Isidora nije dopustila da je te brojke razuvjere. Posjetila je 12 zemalja u potrazi za alternativnim terapijama, kako bi pronašla način da produlji životni vijek i živi sa svojom obitelji. Djeca su joj bila najveći motiv, jednom je izjavila:
- Ne znam kako nastaje rak, ali vjerovala sam da ne mogu odustati.Ove su riječi postale metafora njezine predanosti i neumoljive težnje za znanjem.Utjecaj stresa i emocija na bolest.
Isidora je smatrala da je njezina bolest prvenstveno uzrokovana emocionalnim faktorima, ali i fizičkim. Naglasila je da “galoni” tuge koje redovito doživljava nikako neće izostati. Unatoč zdravom načinu života, izbjegavanju alkohola, cigareta i nezdrave hrane, vjerovala je da su dugotrajni stres i emocionalna uzrujanost nepovoljno djelovali na njezin organizam.
Umjesto da se prepusti očaju, Isidora je odlučila pronaći značaj u svakom aspektu svoje situacije. Kroz samopromatranje i osobni razvoj, dosljedno se posvetila vlastitom duhovnom razvoju, vjerovala je da svaka životna prepreka ima pouku.
Prepreke u financijskom sektoru i humanitarnoj pomoći.
Liječenje teške bolesti bilo je skupo, a Isidora je često postavljala pitanja o teškoćama financiranja terapijskih tretmana, posebno za pacijente koji su bili u inozemstvu. Kako bi joj se pomoglo, pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za njezino liječenje u Švicarskoj.
Među onima koji su pomogli posebno se ističe pjevač Vlado Georgiev koji je organizirao niz koncerata za prikupljanje potrebnih sredstava. Isidora je bila beskrajno zahvalna na ovoj pomoći, au svom karakterističnom komičnom tonu rekla je da je rak najgora sponzoruša koja ne prestaje da troši novac.
- Za Isidoru pisanje nije bilo samo profesija, ono je bilo i njeno utočište, njena terapija i način izražavanja. Kroz brojne pisane radove i kolumne odavala je svoje najveće tajne, brige, nade i iskustva, a ti su radovi inspirirali svakoga tko se nosio sa svojim osobnim životnim borbama.Njezina književna ostvarenja su dugotrajna, a njezin duh još uvijek živi u obliku njezinih knjiga. Njezina iskrenost i otvorenost prema životnim poteškoćama učinili su je omiljenom među čitateljima koji su u njezinom pisanju često nalazili utjehu i inspiraciju.
