U današnjem članku pišemo na temu smrtnih hropaca, fenomena koji može biti uznemirujući za promatrače, ali nije znak bola ili patnje kod osobe koja umire. Smrtni hropac je prirodni dio prijelaza kroz smrt, a iako je zvučan, ne predstavlja fizičku bol, već često izaziva tugu i uznemirenost među voljenima koji prisustvuju tom trenutku.
Šta je smrtni hropac?
Smrtni hropac je bučno disanje koje se javlja tokom posljednjih sati ili dana života osobe. Iako može biti uznemirujući za obitelj i prijatelje, važno je razumjeti da to nije znak patnje za osobu koja umire. Prema informacijama koje prenosi Medical News Today, samrtni hropac se javlja zbog nakupljanja sekreta u dišnim putevima. Kroz bučno disanje, sekret se pomiče i stvara zvuk koji može biti neprijatno za one koji svjedoče tom procesu. Iako se smrtni hropac ne može u potpunosti spriječiti, medicinsko osoblje može poduzeti nekoliko mjera za smanjenje njegovog intenziteta i ublažavanje nelagode.

Metode za ublažavanje smrtnih hropaca
Da bi se smanjio intenzitet smrtnih hropaca, medicinsko osoblje može poduzeti nekoliko koraka:
-
Promjena položaja – Okretanje osobe na bok može pomoći u olakšavanju otjecanja sekreta.
-
Podizanje glave – Blago podizanje glave može pomoći sekretu da se prirodno drenira, čime se smanjuje buka.
-
Vlaženje usta – Korištenje vlažnih tupfera za hidrataciju usne šupljine može ublažiti nelagodu.
-
Sukcija – Primjena aspiratora za uklanjanje sekreta iz usta može smanjiti buku i omogućiti lakše disanje.
-
Ograničenje tekućina – Smanjenje unosa tekućine može pomoći u smanjenju nakupljanja sekreta.
-
Primjena lijekova – Lijekovi koji razrjeđuju sekret mogu olakšati proces uklanjanja sekreta i smanjiti buku.
Prirodni proces umiranja
Smrtni hropac je prirodna faza umiranja koja ne zahtijeva uvijek medicinsku intervenciju. Iako ti postupci mogu pomoći u smanjenju zvuka, smrtni hropac nije znak patnje, već samo prirodni dio procesa umiranja. Istraživanja pokazuju da proces umiranja obično traje oko 25 sati, a u posljednjim satima života osoba može doživjeti simptome poput nemira, zbunjenosti i hroptanja. Za razliku od toga, smrtni hropac nije prisutan kod svih osoba – oko 40% osoba koje umiru dožive ovu fazu, dok je samo 35% doživi u posljednja 24 sata života.
Položaj voljenih u ovom procesu
Iako smrtni hropac može biti uznemirujuć, Lucy Dowland, medicinska sestra britanske organizacije Marie Curie, koja se bavi skrbi na kraju života, napominje da bučno disanje nastaje zbog nakupljanja sluzi u dišnim putevima, što nije znak patnje, već normalan fiziološki proces u terminalnoj fazi života. Veoma je važno za voljene osobe da shvate da je ovo prirodan proces, a ne pokazatelj bola. Zdravstveni radnici često pružaju emocionalnu podršku obitelji kako bi im pomogli da prođu kroz ovu emotivno tešku fazu.