Srpska pravoslavna crkva 27. septembra obilježava Krstovdan, praznik koji se smatra jednim od najsvetijih dana u godini i koji je vezan za strogi post poznat kao suhojedenje. U narodu se ovaj praznik često naziva i jesenji Krstovdan, a njegovo značenje duboko je utkano u vjeru, istoriju i običaje.
- Sam praznik posvećen je događaju iz IV vijeka, kada je car Konstantin u Rimu podigao časni krst u znak pobjede nad carem Maksencijem. Taj čin simbolizovao je trijumf hrišćanstva nad paganstvom i povratak vjere u jedinog Boga. Zbog toga je Krstovdan postao dan podsjećanja na snagu vjere, ali i na važnost unutrašnjeg preobražaja i istrajnosti.
Krstovdan ujedno slavi i dva ključna događaja vezana za sam Hristov krst. Prvi je pronalazak časnog Krsta na Golgoti, dok se drugi odnosi na njegov povratak iz Persije u Jerusalim. Prema predanju, sveta carica Jelena, majka cara Konstantina, poželjela je da pronađe krst na kome je bio razapet Hristos. Vođena starcem Jevrejinom po imenu Juda, pronašla je tri krsta ispod hrama posvećenog boginji Veneri. Kada su ih redom postavljali na tijelo jednog pokojnika, tek na treći krst pokojnik je oživio – to je bio znak da se radi o Hristovom krstu. Istog dana, bolesna žena dotaknuta tim krstom ozdravila je.
Kasnije, u VII vijeku, persijski car Hozroje odnio je časni krst u svoju zemlju, gdje je ostao 14 godina. Tek kada je car Iraklije pobijedio Persijance, krst je vraćen u Jerusalim. Prema predanju, kada je car pokušao da ga unese u grad u raskošnom odijelu, nije mogao da zakorači. Tada mu je patrijarh Zaharije objasnio da krst mora ponijeti skromno i bosonog, baš kao što je to učinio Hristos. Tek tada je mogao iznijeti krst i položiti ga u hram Vaskrsenja, na radost i utehu hrišćana.
U narodu postoji vjerovanje da su ljudi rođeni na ovaj praznik na poseban način obilježeni, jer se smatra da na svojim plećima nose sjenku časnog krsta. To ih čini odgovornijima pred Bogom i njihov život se posmatra kao dublje vezan za vjeru i moral.
- Običaji vezani za Krstovdan razlikuju se od onih za većinu praznika obeleženih crvenim slovom. Dok se za druge svetkovine često izbjegava sređivanje kuće, na ovaj dan se smatra poželjnim detaljno očistiti i pripremiti dom za zimu. Ako se kuća ne dovede u red na Krstovdan, vjeruje se da će naredna godina biti puna problema i nesklada.
Najvažniji dio praznika svakako je post. Na jesenji Krstovdan vjernici se pridržavaju suhojedenja – jedu se namirnice biljnog porijekla koje nisu termički obrađene. Ipak, ukoliko praznik padne u dane vikenda, post se može razriješiti na ulje. Ovaj strogi običaj podsjeća da je duhovna disciplina neraskidivo povezana s poštovanjem krsta.
U narodu je poznata izreka: „Ko se Krstom krsti, za Krstovdan posti.“ Time se naglašava da je post na ovaj dan obavezan za svakog ko sebe smatra pravim vjernikom. Nije u pitanju samo tradicija, već čin poštovanja prema simbolu vjere koji je kroz vijekove bio snaga i oslonac hrišćanstva.
- Krstovdan tako nije samo praznik sjećanja na istorijske događaje, već i podsjetnik na vrijednosti koje vjernici treba da njeguju: poniznost, istrajnost, vjeru i spremnost na unutrašnju promjenu. On podsjeća da pobjeda nikada ne dolazi kroz raskoš i moć, već kroz skromnost i vjeru.
