Moramo priznati da su zmije najjaeziviji gmizavci koji bude neopisiv strah kod čovjeka. U današnjem članku vam donosimo nekoliko savjeta kako da se odbranite ukoliko ugledate zmiju u svojoj blizini.
- Zmije su među onim životinjama koje kod mnogih ljudi izazivaju intenzivan strah i nelagodu. Njihov tihi, nepredvidiv način kretanja i često zlokobna reputacija čine ih posebno jezivim za ljudsku percepciju. Ipak, važno je razumjeti da ove životinje nisu bezrazložno agresivne i da su najčešće plašljive i nenapadne, a njihova prisutnost ne znači automatski opasnost.
Kada se dogodi susret sa zmijom, posebno u prirodnom ambijentu, reakcija većine ljudi je panična. Međutim, upravo je panika ono što može dovesti do opasnih situacija. Većina zmija će se povući ako osjeti vibracije koraka ili prisustvo ljudi, a ugrize samo kada se osjeća direktno ugroženo ili kada je iznenađena.
- Veoma je važno poznavati razliku između otrovnih i neotrovnih zmija, kako bi se procijenio potencijalni rizik. Otrovne vrste se najčešće prepoznaju po nekoliko vizuelnih karakteristika. Imaju glavu trouglastog oblika, jasno širu od vrata, uspravne, vertikalne zjenice, te često kraće i zdepasto tijelo sa vidljivim šarama koje djeluju kao upozorenje.
Na prostoru Evrope, najpoznatije otrovnice su poskok i šarka. Poskok se lako prepoznaje po karakterističnom “rogu” na vrhu glave i izraženom cik-cak šaru duž leđa, dok je šarka nešto manja, tamnija, ali sa sličnim šarama. Ove zmije preferiraju sunčane prostore, kamenjare, rubove šuma i staze gdje se mogu sunčati.
- Kada je riječ o ponašanju zmija, one napadaju samo u slučaju nužde. Ugriz je najčešće odgovor na iznenadni kontakt, kada osoba slučajno stane na zmiju ili je dotakne nehotice. Drugi razlozi mogu biti sezona parenja, kada su mužjaci teritorijalniji, ili situacije kada zmije štite svoje mladunce. Najgore što se može uraditi jeste pokušaj ubijanja ili hvatanja zmije – tada se rizik od ugriza višestruko povećava.
U slučaju da zmija ipak ugrize, prepoznavanje simptoma je ključno. Na koži se obično vide dva mala uboda, mjesto postaje crveno, otečeno, a kasnije poprima plavičasto-ljubičasti ton. Moguće su i ozbiljne sistemske reakcije: vrtoglavica, mučnina, povraćanje, gubitak svijesti, pa čak i anafilaktički šok kod osjetljivih osoba.
- Najvažnija mjera je prevencija. Prilikom boravka u prirodi preporučuje se nošenje zatvorene, visoke obuće i dugih pantalona. Hodanje bi trebalo biti ritmično i dovoljno glasno da zmija osjeti prisustvo i povuče se. Prije sjedenja ili ležanja na travu, obavezno je provjeriti teren. Takođe, poželjno je pregledati obuću, ruksake i šatore ako su ostavljeni napolju tokom noći.
Ako se dogodi ugriz, najvažnije je ostati smiren. Panika ubrzava rad srca i širi otrov brže kroz tijelo. Imobilizacija ugrizenog ekstremiteta elastičnim zavojem može pomoći, ali zavoj ne treba stezati previše. Ne preporučuje se isisavanje otrova, pravljenje rezova, ni stavljanje leda. Mjesto ugriza može se nježno očistiti ako su dostupna dezinfekciona sredstva. Osobi treba davati vodu, ali nikako alkohol, nikotin ili kafu.
- Pozivanje hitne pomoći je od presudne važnosti. Ako je moguće, korisno je zapamtiti izgled zmije, jer to može pomoći ljekarima da odrede pravi antidot. U međuvremenu, pogođena osoba mora ostati u sjedećem ili ležećem položaju, sa što manje pokreta.Važno je zapamtiti da su zmije vrijedni članovi ekosistema. One igraju ključnu ulogu u kontroli populacije glodara, a time indirektno štite i ljudske zajednice od širenja bolesti. Demonizacija zmija uglavnom dolazi iz straha i neznanja. Uz pravilno informisanje i odgovorno ponašanje, opasnost od zmijskog ugriza može se svesti na minimum.
Kada se krećemo prirodom s poštovanjem, svjesni njenih zakonitosti i pravila, ne samo da povećavamo sopstvenu sigurnost, već doprinosimo i očuvanju ravnoteže u tom prirodnom krugu života. Znanje, smirenost i oprez su najbolja zaštita – a priroda to uvijek zna da cijeni.
