U današnjem članku vam pišemo na temu duhovnog putovanja koje je mnogima promenilo život – posete manastiru Ostrog.
Ovo sveto mesto, smešteno u planinama Crne Gore, nije samo turistička destinacija, već pravi duhovni centar koji nudi mir, obnovu i snagu vernicima svih vera.
Beograđanka, koja je dugo čuvala želju da poseti Ostrog, konačno je dobila priliku koja joj je promenila život. Neočekivani poziv bio je poziv na duhovno putovanje, koje je počelo bez planiranja i briga oko novca. Putovanje kroz noć, prema svetilištu, bilo je ispunjeno nadom i verom da će pronaći unutrašnju snagu. Kroz izazovan uspon prema Gornjem manastiru, na kamenim stepenicama, suočila se sa fizičkim naporima, ali svakim korakom je bila sve bliže tom svetom mestu koje je odavno želela da poseti.

Dolazak u manastir i noć pod svetim krovom bili su iskustvo koje nije mogla da zaboravi. Iako su svi vernici bili umorni i čekali svoj red za celivanje moštiju, ona je u tom trenutku doživela čudo – njena glavobolja nestala je nakon što je pomolila glavu pred svetim moštima. To iskustvo joj je pokazalo da vera ima ogromnu moć, a manastir Ostrog je postao simbol te snage. Nakon večernje molitve, monasi i volonteri su nesebično delili svete darove, čime je dodatno ojačala veru i duhovni mir.
Tokom noći, neočekivani susret sa monahom omogućio joj je duhovnu spoznaju koja je promenila njeno viđenje sveta. Monah je, iznenada, postavio pitanje koje joj je bilo potpuno neočekivano: „Pišeš li pesme?“ Taj trenutak je za nju bio potvrda da je došla na pravo mesto, jer je pesništvo bila njena tajna strast, o kojoj nije često pričala. Monah je slušao njene stihove i molio se za nju, a u tom trenutku ikona Svetog Vasilija zračila je svetlom i toplinom, što je za nju bio još jedan znak da je duhovno putovanje imalo pravo značenje.

Jutro nakon noći pod svetim krovom donelo je osećaj unutrašnjeg mira i zahvalnosti. Hladnoća koju je ranije osećala nestala je, a priroda oko nje – ljubičice koje su izbijale iz stena, ruže koje su rasle uprkos surovim uslovima, i svetlost koja je probijala krošnje drveća – sve to je bilo znak da je Ostrog mesto gde vera i priroda deluju u savršenoj harmoniji.
Ova poseta manastiru Ostrog, za sve one koji su imali prilike da je dožive, nije bila samo običan put, već duboko duhovno putovanje koje ostavlja neizbrisiv trag u srcu. Ostrog nije samo mesto molitve, već i čuda, jer vera tu zaista postaje snaga koja pomera granice. Duhovni mir i snaga koju ljudi odnose sa sobom nakon posete manastiru Ostrog ostaje zauvek, a svaka osoba koja kroči na ovo sveto tlo doživljava duhovnu obnovu koju teško može da zaboravi.










