U današnjem članku vam pišemo na temu života žene čija je energija obilježila jednu epohu domaće scene. Ovo je priča ispričana jednostavno, iz ugla ličnog blogera, o harizmi, talentu i životu koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
- Leposava Stefanović, javnosti poznata kao Lokica Stefanović, godinama je bila simbol elegancije i profesionalizma. Njena pojava na sceni nije bila samo plesni nastup, već doživljaj koji se pamti. U vremenu kada su scenski nastupi imali posebnu težinu, Lokica je zračila samopouzdanjem i stilom koji su mnogi pokušavali da imitiraju. Njena frizura, držanje i energija postali su prepoznatljiv znak jedne generacije.
Publika ju je doživljavala kao nekoga ko ne pleše samo tijelom, već i emocijom. Svaki pokret nosio je priču, a kolege su je opisivale kao osobu koja je znala da iz svakog izvođača izvuče maksimum. Nije bila glasna, ali je bila primjetna. Nije tražila pažnju, ali ju je dobijala.
Posebno mjesto u njenoj karijeri zauzela je saradnja sa Zdravko Čolić. U trenutku kada je on bio na vrhuncu popularnosti, Lokica je postala nezaobilazan dio njegovih nastupa. Njihov tandem na sceni djelovao je moćno i skladno, do te mjere da su koncerti bez nje bili gotovo nezamislivi. Iako su mediji godinama pokušavali da njihovu bliskost predstave kao romantičnu, istina je bila daleko jednostavnija – riječ je bila o čistom profesionalnom odnosu.
Ipak, ni najčvršće profesionalne veze nisu imune na ljudsku sujetu. Nakon jednog intervjua, u kojem je Lokica iskreno rekla da Čolić nije imao prirodan talenat za ples već da je sve postigao radom, njihov odnos se promijenio. Jedna rečenica bila je dovoljna da prekine dugogodišnje prijateljstvo. Iako joj nije bila namjera da povrijedi, istina izgovorena bez zadrške ostavila je trag.
- Dok je njen profesionalni život bio izložen očima javnosti, privatni je dugo ostajao diskretan. Ipak, poznato je da su joj pažnju poklanjali brojni poznati muškarci. Među njima se izdvajao i Vlado Kalember, sa kojim je bila u vezi godinu dana. Ta priča nikada nije bila medijski eksploatisana, što je dodatno doprinosilo njenom imidžu žene koja zna da povuče granicu između javnog i privatnog.
Zanimljivu epizodu predstavlja i susret sa Antoan, koji je, očaran njenom pojavom, ostavio romantičnu poruku u snijegu na njenom automobilu. Takvi trenuci govorili su više o njenoj harizmi nego bilo kakva biografija. Gdje god bi se pojavila, ostavljala je snažan utisak.
- Porodični život za Lokicu je bio luka mira. Udala se za arhitektu Zorana Zekića i dobila kćerku Ognjenu. Taj period opisivala je kao stabilan i ispunjen, sve do trenutka kada je devedesetih godina ostala bez supruga. Njegova prerana smrt duboko ju je pogodila, ali je nastavila dalje, tiho i dostojanstveno, bez dramatizovanja u javnosti.
Vremenom je Lokica postala više od plesačice. Postala je simbol jedne epohe, podsjetnik na vrijeme kada su se scena i umjetnost gradile strpljenjem i radom. Njena karijera nije bila obilježena skandalima, već dosljednošću i kvalitetom. U svijetu brzih uspjeha, ona je ostala primjer trajne vrijednosti.
Kako su godinama pisali domaći portali i magazini koji se bave kulturom i estradom, Lokica je ostavila neizbrisiv trag upravo zato što nikada nije jurila naslovnice. Njena priča se prenosila kroz sjećanja, arhivske snimke i riječi onih koji su sa njom radili.
- U emisijama i tekstovima domaćih novinara često se ističe da je Lokica bila žena ispred svog vremena – samostalna, hrabra i profesionalna. Takve ocjene dolaze iz krugova koji pamte scenu bivše Jugoslavije i znaju koliko je teško bilo opstati bez kompromisa.
Danas, prema pisanju domaćih medija i svjedočenjima savremenika, Lokica Stefanović ostaje upamćena kao dama scene, žena koja je spojila umjetnost, dostojanstvo i ljudskost. Njena priča i dalje živi, ne kroz senzaciju, već kroz poštovanje koje ne blijedi.
