U današnjem članku vam donosimo jednu jako0 bolnu ispovijest žene koja je živjela sa mužem alkoholičarem i kojua je doživjela veliki bol u životu.Biljana iz Bosne jedna je od tih ljudi. Žena koja nosi u sebi priču težu od mnogih romana, ali i srce koje i dalje ima snage da kuca za druge.
- U svijetu prepunom nepravdi gdje često čujemo kako život ne bira koga će da slomi, postoji i ona druga strana ljudi koji, uprkos svemu, ostaju uspravni. Iako je sama prošla kroz pakao, nikada nije okrenula leđa tuđoj nevolji. Uprkos svim vlastitim ranama, pomaže onima kojima je još teže.
Njena borba traje od ranog djetinjstva. Rođena i odrasla u Užicu, sa dvije sestre, živjela je u kući ispunjenoj nesigurnošću i strahom. Otac je bio alkoholičar, čovjek sklon nasilju, česti gost zatvora, dok je majka Ljiljana radila u inostranstvu, pokušavajući da preživi i prehrani porodicu. Međutim, jedan njen povratak kući 1991. godine završio se tragedijom koja će obilježiti sve tri djevojčice za cijeli život.
- Majka se te kobne večeri vratila iz Švajcarske, nesvjesna da će joj to biti posljednji dan života. Otac je, u alkoholisanom stanju, počeo da je tuče pred djecom, potom ju je brutalno mučio, i na kraju ubio na najsuroviji mogući način. Tri djevojčice su sve to gledale – nijemo, prestravljeno, nepomično. Biljana, tada povrijeđena jer ju je nekoliko dana ranije udario auto, sjedila je u gipsu i nije mogla da pomjeri ni ruku ni nogu. Ostatak te noći zauvijek je ostao urezan u njenom pamćenju.
Otac je nakon zločina mirno zaspao, a ujutru se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Djeci je ostavio cedulju s brojem policije i nešto novca, govoreći da pozovu službu. Najstarija sestra uzela je najmlađu i pobjegla komšinici, dok je Biljana ostala. Policajac koji je došao prvi na mjesto zločina iznio ju je napolje u naručju i, suočen s prizorom, počeo plakati i povraćati. Majka Ljiljana imala je samo 32 godine. Otac je sutradan pronađen, pružao je otpor i pucao na policiju – poginuo je u razmjeni vatre.
- Djevojčice su prebačene kod bake i djeda u Makedoniju, ali ni tamo nisu naišle na ljubav i sigurnost. Baka ih je stalno proklinjala, govoreći da su krive što je izgubila kćerku. Ubrzo se porodica razdvojila – najstarija sestra otišla je u Ohrid s najmlađom, a Biljana je ostala sama.
Godinama kasnije, u nadi da će započeti novi život, Biljana se udala i preselila u Lukavicu kod Lopara. Umjesto spokoja, dočekalo ju je novo poglavlje nasilja. Suprug je bio alkoholičar i zlostavljao ju je, a vrhunac svega bio je kada ju je, u osmom mjesecu trudnoće, udario u stomak. Djevojčica koju je nosila rođena je mrtva, a Biljana završava u komi. Bolnica je sahranila dijete jer otac nije imao novca. Biljana je ostala bez riječi, ali ne i bez volje da živi.
- Uslijedile su godine fizičkog zlostavljanja – batine, lomljenje zuba, prijetnje pištoljem. Krvava i očajna, bježala je kod kumova. Ipak, sa njim je 2008. godine dobila drugu ćerku. Brak se raspao 2013, ali nije imala gdje – ni kod rodbine ni nazad u Makedoniju.
U 2014. godini upoznala je Milomira, čovjeka s kojim je povjerovala da počinje novo poglavlje. Dobila je još jednu ćerku. Ali, sudbina joj ni tu nije donijela mir. Milomirova kćerka iz prvog braka bila je u “vezi” s muškarcem 42 godine starijim. Iako su Biljana i Milomir više puta prijavljivali situaciju, sve se svelo na ignorisanje. Ta “veza” završila se tragično – Milomir je ubijen pokušavajući da zaštiti kćerku.
- Danas, Biljana živi sa svoje dvije ćerke u iznajmljenom prostoru. Radi povremene poslove, ide u nadnicu, a dobri čovjek iz Lopara ustupio joj je kuću bez naknade. Ipak, ona ne traži sažaljenje. Uz sve svoje rane, uspijeva da pronađe snage da pomaže i drugima. Jednoj komšinici, ženi koju je život također teško ranio, pomogla je da ima nov krov nad glavom.
Njena svakodnevica nije laka. Ali, njeno srce, i pored svega, ostaje veliko. Boreći se za svoju djecu, ona istovremeno postaje nada i oslonac i onima oko sebe. Iako nikada nije imala ono što bi se moglo nazvati sretnim početkom, Biljana je odabrala da bude čovjek – čak i tamo gdje su joj drugi pokazivali samo tamu.
