Pjevač Dušan Kostić, čiji glas odiše posebnim emocijama, otpjevao je jednu od najljepših balada narodne glazbe “Sačuvaj tajna, ljubavi moja”, koju već više od 40 godina vole stari i mladi. Sjajne pjesme i dojmljive interpretacije odvele su ga u vrhove glazbene industrije, a kao umjetnika svi su ga iznimno cijenili, od kolega do publike. No, njegova će smrt zauvijek ostati mračna tajna nad Dunavom.
Odnosno, riječ je o konkretnom čovjeku čiji datum rođenja – Božić 1953. – govori sam za sebe. Mali Mokri Lug došao je u Beograd nakon završene tekstilno-kožarske škole. Zanimljivo, u početku je zarađivao izrađujući svijeće u maloj trgovini. Zarađuje za život praveći svijeće u maloj trgovini.
– Nakon toliko godina i dalje mi dolazi u snove, kao da ga nikad nigdje nije bilo. Duško je bio moj ptičar, a ja sam mu bila kuma na vjenčanju s Nenom Vukadinović. Nikada neću zaboraviti njegove početke u Beogradu, rad u maloj svjećarnici. Bilo mi ga je žao i pravila sam se bolesna i poslala ga na šalter umjesto mene. To je bio početak našeg velikog prijateljstva – rekla je Goca Stojićević za “Telegraf” i dodala:
Slušatelji ga pamte prvenstveno po pjesmama, ali ja ga pamtim kao čovjeka koji je zračio radošću. On je također moj osobni stilist i dao mi je svoj dekoltirani džemper da ga fotografiram za naslovnicu jednog od mojih albuma. On je uvijek nasmijano dijete, ima izvrsnu pjesničku kulturu i lijepu dikciju. On je najfiniji pliš u narodu, s rijetkom toplinom u glasu.
Godine 1976. pravi ozbiljne glazbene korake s pjesmom “Jedan život nije malo” Danila Živkovića. Upravo je s njom pobijedila na festivalu “Mlazba mladih i narodna glazba”. Popularnost mu je preko noći skočila u nebo, a rad s Miletom Bašom otvorio mu je mnoga vrata. Postao je prvi pjevač grupe “Južni vetar”. Manje je poznato da je Duchamp napravio i dvadesetak trajnih snimaka za arhivu Radio Beograda: “Simbil člveno”, “Sano šoho”, “Što ti je Stano”, “Oj, devojko, moja sóvo”, “Oj, devojko”. , điđo moja”, “Cveto mori”, “Cvetala mi ruža”, “Oj, Coko, Coko”
– Osim Miletovih zurli i tarabuke, znam pjevati i šumadiju i sevdah. Jer samo je jedna lijepa pjesma “Zora rudi, pjesma se še hu”, samo “noć svjedoka ne postoji” – rekao je Kostić. Rame uz rame s legendarnom Merimom Njegomir otpjevao je remek-djelo narodne glazbe “Kude si pošla mori Cveto” i ostavio trajan zapis za Arhiv Radio Beograda.
– Dusko je kolega i prijatelj, i to super kolega. Duscov glas bio je prekrasan, topao i mek, a on je bio velika duša. Snimili smo ova dva duetska singla i uspješno nam se pridružio Mile Bas kao pionir i pionir svog “Južnog vetra” – kaže Merima Njegomir u Muzičkoj apoteci.
Neke od njegovih hit pjesama uključuju: “You’ll Always Be in My Heart”, “Keep a Secret”, “Beautiful Flower Marsh”, “What My Old Love Is Doing Tonight”, “I Will Always Remember You,” “Don ‘t “Ostavi me”, “Hoću da se ženim, babo”, “Đuro, đuro”, “Ti si moja”, “Oprosti mi sve”. Oženjen je pjevačicom Nevenkom s kojom ima sve kćeri. Međutim, njihova ljubav je propala i razvod je bio neizbježan. Iako su bili razdvojeni, među njima je uvijek vladalo poštovanje.
Misteriozna smrt
Duško Kostić je 13. svibnja 1996., tada nacionalni “Dan sigurnosti”, nastupio u “Bijeloj kući” u Calaburmi. Nije bilo tragova tragedije. Kako su tada objavili mediji, Toussaint je počinio samoubojstvo. Navodno je “viđen kako preskače ogradu Pančevačkog mosta između stupova 39 i 41 i nikada nije preživio”. Jedini svjedok incidenta preskakanja mosta navodno je bio radnik ŽTP-a, koji je policiji rekao da nije siguran da je muškarac koji je toga dana počinio samoubojstvo zapravo pjevač. Toussaintovo tijelo nikada nije pronađeno. Na mjestu nesreće pronađeni su Duchampovi osobni papiri i novčanik, no potpuno suhi.
Mnogo je nelogičnosti u cijelom slučaju. Jedini svjedok navodnog samoubojstva nije identificiran kao Dusco. Rekao je da je vidio samo jednu osobu kako skače. Ovaj dio krije mnoge tajne. Duškova supruga Nevenka rekla je da su torbe i dokumenti bili potpuno suhi i da njegovo tijelo nikada nije pronađeno, te dodala:
– Kad bih pristao pričati o Dusku, možda bi me progonila žena s kojom je živio prije nego što je nestao. neću imati mira. Najveća mi je briga za kćeri koje me razumiju – rekla je tada uvjerena “da ovdje nema čistih poslova”.
Nekoliko dana nakon tragedije, na kućni prag gospođe Nevenke i u kuću Duškovih roditelja u Leskovcu stigla je poruka sa samo pet riječi: “Jako te volim, molim te, oprosti mi.” Na koverti nije bilo ni potpisa ni žiga.
