Bojana iz Valjeva je pre pet godina krenula na kratko putovanje i u autobusu naišla na devojku koja joj je potpuno promenila život. Konkretno, njen narativ odražava priču iz španske televizijske serije, ali ovaj scenario bi mogao pasti na pamet svakome. Prava drama se odigrala nakon samo nekoliko razgovora sa novim poznanikom.
Bojana je otišla iz Beograda kod roditelja u Valjevo. Njen dečko, okupiran poslom, nije mogao da je odveze do stanice. Možda je bilo najbolje što je putovala sama, jer joj je to omogućilo da otkrije užasavajuću istinu. Našao sam se kako sjedim naprijed, pored djevojke koja mi se činila poznatom. Ličila je na nekoga koga sam poznavao, konkretno na poznanicu mog rođaka. Kako bih kratko vrijeme i izbjegao dosadu, raspitao sam se da li se zove Marina. Kada je to potvrdila, počeo je naš razgovor — išla je na časove kod moje rođake u Beogradu.
Bojana je počela: “Nakon našeg razgovora o mojoj rođakinji, raspitivala sam se o razlozima njenog putovanja u Valjevo. Spomenula je da tamo borave ujak i tetka. Iako je prvobitno planirala da krene u subotu, na kraju je odlučila da ode u petak, dozvoljavajući joj da se vrati u Beograd u nedelju ujutro.
Marina i Bojana su potom svoj razgovor prebacili na ženska pitanja, razgovarajući o raznim temama, uključujući i planove za odmor. Napominjem da moj dečko ne može ići u julu zbog poslovnog puta, ali sigurno idemo u avgustu. Ona odgovara da u julu planira da sa dečkom ide i na more. Raspitujem se koliko traje njihova veza, na šta mi ona odgovara da je prošlo dvije godine, a ja dijelim da sam u vezi pet godina. On spominje svoje zaposlenje u privatnoj kompaniji, a ja odgovaram sa: “I ja!” Onda on iznosi svoju strast prema teretani, a ja kažem: “To je isto i za mene.” Konstantno trenira jer se preko puta zgrade nalazi odličan objekat za vježbanje.
Njoj je to zabavno – napominje da i njen dečko ima teretanu koja se nalazi ispred zgrade. Isprva nisam našao ništa neobično, ali onda se raspitala o lokaciji stanovanja mog dečka. Nakon što sam s njom podijelio ime naselja, uzviknula je – I MOJA! Ispostavilo se da oboje idu u istu teretanu! Spomenuo sam joj, čekaj, imam slike cijele ekipe koja tamo trenira; umalo su organizovali iznenađenje za prijatelja. Ona napominje: „Pa, to je to! Posjedujem i sliku sa jednog od njihovih susreta. Nevjerovatno je da idu u istu teretanu.
U tom trenutku su prasnuli u smeh, a Bojana je po telefonu počela da traži sliku koju bi podelila sa svakim od njihovih dečaka. “On uzvikuje, vidi, evo mog dečka!” a on pokazuje prema figuri, “moj dečko! U tom trenutku me obuzela zbunjenost. Pitao sam: “Je li ovo plavo ili crno? Gdje to pokazujete?” Odgovorio je: „Crno je. Ozbiljna sam – ne šali se, on mi je dečko. Pita me: “Šta to govoriš? On je moj dečko i zove se Milan P.” (Ne mogu otkriti njegovo prezime).
U tom trenutku, osetio sam se kao da me je obavio mrak. Obavještavam je da je i on moj dečko. U početku smo bili tihi, ali smo ubrzo počeli da ispitujemo jedni druge – jeste li sigurni u ono što govorite? Po dolasku u Valjevo jednog vrelog petka, smestili smo se na kafu i razgovarali o svakom aspektu naših života od A do Š. On nas je tako efikasno sakrio da nemam pojma šta je smerao. Ono što je najviše uznemirilo je bilo moje uvjerenje da idemo ka braku, jer su moji roditelji iskreno podržavali našu vezu“, kaže Bojana. Marina ju je obavijestila da je njihova veza već neko vrijeme bila udaljena, ali da su stalno nalazili načine da riješe svoje probleme. Smislili su strategiju za ponovno okupljanje, ali ju je onda Milan još jednom iznenadio.
Tražio sam da me pokupi u stanici, ali on to nije mogao učiniti. Međutim, kada ga je zamolila da ga odveze, on je pristao da dođe. Lagano sam se pomaknula u stranu, uvjeravajući se da me ne može uočiti. Dok je stigao, nekontrolisano sam drhtala. Prišao je Marini i poljubio je. Iskreno sam se tresla kao list. Zatim se okrenula prema meni. Borila sam se da se pomerim, a on je izgledao začuđeno, zureći u mene u čistoj neverici. Bio sam potpuno nemoćan da delujem ili govorim; Osjećao sam neodoljivu želju da ga iskopam noktima, ali čak je i to zahtijevalo više snage nego što sam posjedovao. Zaista nisam mogao vjerovati šta sam vidio.
“Stala sam pored njih i onda otišla sa tog mesta”, kaže obeshrabrena Bojana. Od tog trenutka više nikada nije srela Milana, kao ni Marina. Ipak, na kraju je otkrila da su njih dvoje bili srećni u braku i da imaju decu. Godinama ju je mučilo pitanje da li su njeni postupci bili ispravni, razmišljajući da li su se okolnosti možda drugačije ispostavile. Od tog incidenta Bojana ne može da se izleči. Iako je vrijeme odmicalo i Milan i Marina pronalaze sreću, ona ostaje sama.
