Porodica Đoković dugo je bila simbol požrtvovanosti truda i upornosti, ne samo zbog Novakovih sportskih dostignuća već i zahvaljujući ogromnom zalaganju njegovih roditelja, posebno majke Dijane Đoković. Malo je poznato koliko je ona lično žrtvovala kako bi svojoj djeci pružila stabilnost, ljubav i uslove za uspjeh.
- Iako je porodica često bila u fokusu medija, određeni detalji iz njihovog privatnog života ostajali su skriveni — među njima i borba koju je Dijana vodila sa svojim zdravljem.Kao majka trojice sinova, bila je stub kuće i oslonac svakome od njih. Ipak, iza kulisa podrške i topline krila se velika količina stresa i iscrpljenosti. Trudeći se da sinovima ništa ne nedostaje, Dijana je dugo zanemarivala sopstveno zdravlje, sve dok tegobe nisu postale ozbiljne i zahtijevale hitnu operaciju. I tada, umjesto da o tome govori, odlučila je da sve drži u tajnosti, kako ne bi zabrinula svoju djecu, naročito u trenutku kada su imale važne faze u životu i karijeri.
Period kada je morala na operaciju došao je tokom zime. Dijana je čekala pravi trenutak, planirala dan kada će njeni stariji sinovi napustiti dom, kako bi mogla da se podvrgne zahvatu bez da to iko iz porodice primijeti. Novak je tada putovao u Australiju gdje ga je čekao važan turnir, dok je Marko otišao u Španiju zbog svojih sportskih obaveza. Tek kada su njih dvojica bili daleko, mirna u činjenici da ih neće dodatno opterećivati, otišla je u bolnicu.
- Njena odluka da sve prećuti proizašla je iz duboke majčinske brige i želje da ih poštedi svakog nemira. Tokom postoperativnog oporavka, iako fizički slaba, činila je sve da niko ništa ne primijeti. Novak je svakodnevno zvao kućni telefon, naviknut da mu se majka javi. Iako je ona tada bila u bolnici, potrudila se da zamjena bude spremna – neko bi se javljao umjesto nje, kako bi njen izostanak ostao nezamijećen. Tolika je bila njena posvećenost da djeca ostanu neopterećena njenim stanjem.
Kroz godine, Dijana i njen suprug Srđan Đoković nikada nisu skrivali da su uložili ogromnu količinu truda kako bi svojoj djeci, posebno Novaku, omogućili šansu da izgradi tenisku karijeru. Njihov život nije bio luksuzan – živjeli su skromno, često se odricali osnovnih stvari i ulagali sve resurse u sinove. Od časova stranih jezika, sportskih kampova, opreme, do života u inostranstvu – sve je bilo podređeno razvoju njihove djece.
- Upravo taj tempo života, neprekidna briga, finansijski pritisci i emotivne napetosti, ostavili su trajni trag na Dijaninom zdravlju. Iako je bila fizički iscrpljena, mentalno je ostajala čvrsta, vođena snagom majčinske ljubavi. Rijetko kada je pričala o sebi, a kada bi i govorila, bilo bi to tiho i kratko, bez namjere da izazove sažaljenje ili zabrinutost.
Njena priča otkriva jedan dublji sloj stvarnosti koji se često previđa kada govorimo o slavnim ličnostima. Uspjesi koje danas svijet slavi, poput Novakovih titula i dostignuća, izgrađeni su ne samo njegovim talentom i radom, već i tihim herojstvom njegove porodice. Majka koja krije sopstvenu bolest, ne zato što joj nije važno zdravlje, već zato što su joj djeca važnija — to je slika požrtvovanosti koja se ne vidi na teniskim terenima, ali je jednako vrijedna divljenja.
- Danas, kada se priča o porodici Đoković, često se ističe njihov sklad, međusobna podrška i snaga. Međutim, malo ko zna koliko je ta snaga izgrađena kroz bol i odricanje, posebno majke koja je znala da na prvo mjesto stavi druge, pa tek onda sebe. Njeno zdravlje jeste bilo narušeno, ali njen duh nikada nije posustao.
Ova priča nije samo o bolesti, već o nevidljivoj borbi jedne žene, majke, koja je tiho i bez pompe dala sebe u potpunosti – da bi njena djeca mogla ostvariti snove.
