Žika Jakšić, poznati autor i voditelj emisije „Nikad nije kasno“, nedavno je završio u bolnici, što je izazvalo zabrinutost među njegovim kolegama i publikom. Njegov dugogodišnji prijatelj, harmonikaš Aleksandar Sofronijević, otkrio je da su se čuli telefonom i da se Žika oporavlja.
- Iako nije siguran da li će imati snage da se pojavi u finalu emisije, najvažnije je da mu se zdravstveno stanje popravlja, kako je sam rekao.Iza Žike je život bogat iskustvima, usponima i padovima, a u jednoj od svojih iskrenih ispovesti otkrio je kako je tek s godinama naučio pravu vrednost vremena. Istakao je da ljudi često pogrešno poistovećuju vrijeme s novcem u materijalnom smislu, ne shvatajući koliko je vrijeme samo po sebi dragocjeno. Kako je rekao, sada kada je napunio 60 godina, svestan je da je „mnogo toga iza njega“, a da mu predstoji samo ograničeno vrijeme koje mora pažljivo koristiti.
U tom duhu, Žika je odlučio da postane gospodar svog dana. Više ne živi po tuđim pravilima, ne trpi bespotrebne pritiske. Raspored mu je podređen isključivo njegovim ličnim potrebama – spava dok se ne naspava, radi kad mu odgovara. Ta sloboda, koju je stekao s godinama i iskustvom, za njega je pravo bogatstvo.
- Govoreći o porodici i detinjstvu, Žika se s posebnom toplinom prisetio svoje majke, učiteljice, koju je opisao kao izuzetno senzibilnu, predanu i blagu osobu. Majka je najviše brinula o njemu i njegovom mlađem bratu, posebno u periodima kada je njihov otac, Dušan, bio odsutan zbog posla. Ipak, otac je ostavio snažan utisak na njega – bio je nežan, uravnotežen, dostojanstven čovek koji nikada nije digao glas na suprugu niti stvorio neprijatnu atmosferu u kući.
Ta porodična harmonija ostavila je dubok trag u Žiki. Tek iz današnje perspektive shvata koliko je bilo posebno to što je majka toliko poštovala oca, a otac zauzvrat pokazivao blagost i pažnju. Njihov odnos bio je pravi primjer uzajamnog poštovanja i ljubavi, što je uticalo i na to kako je Žika sam kasnije gradio svoje vrijednosti.
Djetinjstvo je proveo u Aleksandrovcu, malom mjestu koje pamti kao prostor slobode, igre i bezbrižnosti. U školi je bio izuzetno uspješan – vukovac, odgovoran i posvećen, ali nikada nije zapostavio ni one stvari koje su ga činile sretnim kao dijete. Odrastanje u takvom okruženju, uz roditelje koji su znali kako da pruže i slobodu i granice, pomoglo mu je da izgradi stabilan temelj za život.
- Kroz sve ove refleksije, Žika danas jasno razdvaja ono što je suštinski važno od onog što je samo prolazno. Svestan je prolaznosti vremena i sve više cijeni mir, zdravlje i iskrene odnose. Više ne trpi lažne ljude, ne troši dane na ono što ga ne ispunjava, i ne pristaje na kompromise koji narušavaju njegovu unutrašnju ravnotežu.
Iako je doživio zdravstvene teškoće, iz njih je izašao sa još većom voljom za životom. Uviđa koliko je važno da se čovjek osvrne na sebe, preispita kako i s kim provodi svoje dane. Kaže da je srećan što je naučio kako da u današnjem vremenu, prepunom pritisaka i očekivanja, ostane veran sebi.
- Njegova priča je podsjetnik koliko je važno živjeti svesno, ne čekati penziju ili kraj da bismo konačno uradili ono što volimo. Žika je danas mirniji, mudriji i svesniji svakog trenutka koji mu je preostao. Ne zna da li će se pojaviti u sljedećoj emisiji, ali zna da će sve što bude radio, raditi samo ako to zaista osjeća.
Na kraju, njegova poruka je jasna – naučite da cenite vrijeme, jer ono ne vraća ono što uzme. Naučite da slušate sebe, jer samo tada možete biti iskreno srećni. A sve ostalo? To dođe i prođe. Mir u duši i poštovanje onih koji vas vole – to je ono što na kraju ostaje.
