Priča ove žene iz Bosne nosi snažnu poruku o tome koliko ljubav može biti slaba ako nije podržana poštovanjem, pažnjom i međusobnim razumijevanjem.
- Udala se s velikim nadama i vjerovanjima da će izgraditi dom u kojem će vladati međusobna ljubav i sreća. Početak braka bio je pun entuzijazma, no ubrzo je postalo jasno da je ljubav sama po sebi bila nedovoljna za održavanje tih idealiziranih temelja.
Nakon prve godine, koja je, kako kaže, bila najljepša jer su počinjali iz početka, stvari su počele da se raspadaju. Muž, umjesto da se posveti odnosu, počeo je da se povlači u svoj svijet, potpuno posvećen svojim igricama. Svi obavezi, od posla do kućanskih poslova, sve je padao na njena pleća. To je bila svakodnevnica koja je postajala sve teža, a partner je bio sve manje prisutan, sve dok ona nije shvatila da ona više nije vidljiva u tom braku. Taj period ignoriranja i emocionalne patnje dovodio je do toga da je osjećala da joj se ne posvećuje nikakva pažnja, niti poštovanje.
- Godišnjica braka je došla, ali ni tada nije dobila poklon, ni pažnju koju je očekivala. Nisu to bili materijalni pokloni, nego ono što je za nju bilo važno – priznanje i poštovanje. Uslijedili su Bajram, 8. mart, i drugi dani kada bi očekivala da joj partner pokaže da je voli, ali ničega nije bilo. Svi ti trenuci ignoriranja i nedostatka pažnje postali su početak njenog emocionalnog sloma. Ubrzo su počeli napadi panike, dok je svekrva kontinuirano poništavala sve što je činila. Svaki dan je bio gori od prethodnog. To je bio trenutak kada je shvatila da je napustila ideju o braku kakav je zamišljala i počela je razmišljati o izlazu.
Iako je bila slomljena, odlučila je napustiti brak. Otišla je sa teškim srcem, ali kada je muž pokušao da je vrati, ona nije imala snage da se vrati. Saznanje da je već imao nekog drugog dodatno je potvrdilo da je njena odluka ispravna. Vidjevši ga sa drugom ženom, više nije osjećala ni gnjev ni tugu, već je osjećala samo prazninu. Na kraju je predala papire za razvod, iako je muž, nekoliko minuta prije ročišta, poslao poruku moleći je da se ne razvede. Ni tada nije imala želju da se vrati. Iako mu je bilo žao, osjećala je da su svi ti trenuci koje je provela s njim postali samo teret u njenom životu. Povratak u to isto okruženje, gdje je bila samo još jedna u nizu, bio je nemoguć.
- Nakon što je razvod bio finaliziran, muž je ponovo pokušao da je nagovori da se vrati, donio poklone, ali ništa nije imalo nikakav značaj za nju. Ona je već postala slobodna žena, s punim pravom da bude voljena i poštovana. Pokloni koje je dobila nisu joj donijeli nikakvo olakšanje, jer je u njenom srcu bilo jasno – ljubav sama po sebi nije dovoljna. Poštovanje, pažnja, uzajamno davanje i međusobna ljubav su ključni za održavanje bilo kojeg odnosa, a posebno braka.
Ova ispovijest daje snažnu lekciju o tome koliko je važno u braku ulagati ne samo ljubav, nego i poštovanje, pažnju i zajednički rad na stvaranju skladnog života. Ljubav može biti temelj, ali ako nije poduprta uzajamnim poštovanjem i brigom, brzo se počne urušavati. Žena koja je prošla kroz ovaj emocionalni rollercoaster sada zna da je najvažnija stvar u životu imati miran i stabilan dom, pun ljubavi i međusobnog razumijevanja, a ne samo ljubav na papiru.
- Za žene u sličnim situacijama važno je prepoznati znakove emocionalnog zanemarivanja. Iako ljubav može biti snažna, ako nije potpomognuta uzajamnim poštovanjem, briga može nestati, a partner se može pretvoriti u osobu koju više ne prepoznajete. Prvi korak prema slobodi je prepoznavanje kada je dovoljno i hrabro donijeti odluku koja vodi prema vlastitoj sreći i slobodi. Ova priča nije samo o razvodu, nego o oslobađanju, o važnosti samopoštovanja i o tome kako treba voljeti sebe.
