U današnjem članku vam donosimo priču koja je potresla Bosnu i Hercegovinu, priču o humanitarnoj prevari koja je poljuljala povjerenje građana u sistem koji bi, u svojoj suštini, trebao biti simbol solidarnosti.
- Dok se mnogi u društvu oslanjaju na dobrotu drugih ljudi kada se suoče sa teškim bolestima, nesrećama ili životnim tragedijama, ovaj slučaj pokazao je koliko se takva dobrota može zloupotrijebiti. I dok se zajednica još uvijek oporavlja od šoka, važno je razumjeti kako se čitava priča odvijala, kakve je posljedice ostavila i koje lekcije iz nje moramo naučiti.
U središtu ove afere našli su se supružnici Mustafa i Zehra Alajmović, par koji je mjesecima izazivao empatiju hiljada ljudi diljem zemlje. Njihova javna borba navodno vođena protiv teške bolesti, praćena potresnim obraćanjima i pozivima na pomoć, u početku je izgledala kao još jedna priča u kojoj se zajednica ujedini kako bi pomogla. No, kako se kasnije ispostavilo, iza predloženog humanitarnog cilja krile su se teško kompromitirajuće radnje, koje su u jednom trenutku prerasle u jedan od najvećih skandala humanitarnih prevara u Bosni i Hercegovini.
- Priča koju su Alajmovići iznijeli pred javnost bila je jednostavna, emotivna i usmjerena na ono što najbrže pokreće ljudsku empatiju: borbu za život. Građani su donirali u dobrim namjerama, vjerujući da pomažu ženi kojoj je neophodno liječenje. I zaista, slično se u prošlosti dešavalo i u drugim slučajevima, o čemu su detaljno izvještavali domaći mediji poput Klix.ba, koji je godinama upozoravao na moguće zloupotrebe unutar neregulisanih inicijativa prikupljanja pomoći. I ovaj put mnogi su povjerovali da je priča autentična, da je nečiji život zaista ugrožen i da njihova donacija može napraviti razliku.
Ali, u trenutku kada se istraga produbila, otkriveno je nešto daleko sumornije. Prema navodima Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, par ne samo da nije koristio sredstva za liječenje, nego je gotovo cjelokupnu sumu trošio za lične potrebe. A suma je bila impresivna — oko 948.000 konvertibilnih maraka. Upravo ta cifra, objavljena u više domaćih medija, uključujući i portal Buka, izazvala je nevjericu i šok kod donatora. Ono što je dodatno naglasilo težinu situacije jeste podatak da je za prave medicinske potrebe potrošeno tek nešto više od šest hiljada maraka, što čini tek kap u ogromnom moru prikupljenih sredstava.
Sofisticiran način na koji su Alajmovići upravljali humanitarnom kampanjom otkriva da ovo nije bila impulzivna ili slučajna greška. Naprotiv, prema Tužilaštvu, radilo se o dobro organiziranoj i planski vođenoj prevari, podignutoj na nivo taktičkog iskorištavanja javnog povjerenja. Novac se preusmjeravao preko različitih računa, a dio sredstava trošen je na luksuzne i svakodnevne stvari koje nemaju nikakve veze s liječenjem. Ovaj obrazac podsjeća na ranije slučajeve zloupotreba humanitarnih akcija koji su bili predmet analizâ i društvenih rasprava, među kojima je portal Nova.rs često isticao potrebu za snažnijim nadzorom nad ovakvim kampanjama.
- I dok je finansijska dimenzija prevare šokantna, moralna je možda još teža. Donatori nisu izgubili samo novac — izgubili su povjerenje. Povjerenje koje je godinama građeno kroz hiljade manjih i većih akcija, povjerenje u dobre namjere običnih ljudi koji žele pomoći drugima. Kada se pojave ovakvi slučajevi, posljedice se osjećaju daleko šire od granica jednog pojedinačnog slučaja. Buduće humanitarne kampanje suočavaju se sa zidom skepticizma, a oni kojima je pomoć zaista potrebna često ispaštaju zbog djela onih koji su zloupotrijebili sistem.
Neki građani su isticali strah da bi upravo ove prevare mogle ugroziti preživljavanje onih čiji su životi zaista u pitanju. Kad se nekoliko puta dogodi da ljudi budu prevareni, prirodno je da će se povući, postati oprezniji i možda ignorirati prave apele kojima je hitna pomoć neophodna. Upravo iz tog razloga, društvo je snažno reagiralo na ovaj slučaj. Neki su tražili oštrije kazne, drugi potpunu reformu načina na koji se organiziraju i kontroliraju humanitarne akcije. Ali ono što se svi slažu jest da sistem treba reformu, i to hitnu i temeljnu.
Ubrzo nakon izbijanja skandala, pravosudni organi su pokrenuli detaljnu istragu, a javnost je zahtijevala transparentnost i odgovornost. Sam slučaj, prema riječima pravnika i stručnjaka, mogao bi postati ključan presedan za buduće reguliranje humanitarnih kampanja u Bosni i Hercegovini. Jer ako se sada ne postave čvrsti temelji, slične situacije mogu se ponoviti — možda u još većem obimu.
- Kako se približimo zaključku ove priče, postavlja se pitanje: može li se povjerenje obnoviti? Može — ali ne preko noći. Potrebna je edukacija donatora, uvođenje transparentnih sistema praćenja donacije, objavljivanje jasnih izvještaja o potrošnji i strogo sankcionisanje svih pokušaja zloupotreba. Građani moraju imati sigurnost da njihova pomoć zaista dolazi onima kojima je namijenjena. Organizatori humanitarnih akcija moraju biti pod budnim okom institucija, revizija i javnosti. A oni koji se usude da varaju na račun tuđe tragedije moraju snositi ozbiljne posljedice.
Ova priča nas uči da povjerenje nije nešto što se podrazumijeva — ono se gradi, njeguje i štiti. I dok je slučaj Alajmović ostavio gorak trag, može poslužiti kao prekretnica. Kao poziv na oprez, ali i na stvaranje sigurnijih, pravednijih i transparentnijih humanitarnih mehanizama.
Ako vas je ova priča potaknula na razmišljanje, podijelite je s drugima — možda će nekome otvoriti oči i pomoći da se izbjegnu nove zloupotrebe u budućnosti.
