U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivu priču koja se bavi temom koju mnogi zanemaruju u svakodnevnom životu, iako bi upravo ona mogla biti presudna za naše dugoročno zdravlje.
- Riječ je o bubrezima, tihim i neumornim radnicima našeg organizma, čija nam funkcija često postane važna tek kada se pojave prvi problemi. Stručnjaci ističu da način na koji mokrimo – koliko često, u kojoj količini, pa čak i kakve je boje urin – može biti jedan od najpreciznijih signala o tome u kakvom su stanju naši bubrezi i cijeli urinarni sistem.
Ono što se mnogima čini kao čista rutina – odlazak u toalet – zapravo je složen fiziološki proces koji govori o hidrataciji, radu ključnih organa, ravnoteži elektrolita i mogućim upalama. Baš zato, praćenje ove svakodnevne navike može pomoći u otkrivanju problema mnogo prije nego što postanu ozbiljni. Kako navodi domaći portal Bolja Zdravlja BiH, promjene u učestalosti mokrenja mogu biti prvi alarm da se u tijelu odvija proces koji zahtijeva medicinsku pažnju, pa čak i kada nema bolova ili vidljivih simptoma. Upravo zato stručnjaci sve češće pozivaju na osvještavanje o tome šta nam bubrezi poručuju.
- Jedan od ključnih pokazatelja zdravlja svakako je hidratacija. Kada tijelo dobija dovoljnu količinu tečnosti, ono bez napora održava normalnu funkciju bubrega, a mokrenje se obično javlja oko šest do sedam puta dnevno, što se smatra sasvim zdravim ritmom. U slučaju da osoba ustaje jednom tokom noći, to je i dalje u granicama normalnog. Međutim, višestruka noćna mokrenja mogu upućivati na poremećaje poput dijabetesa ili problema s prostatom kod muškaraca. Prema preporukama stručnjaka koje navodi Klix Zdravlje, idealan unos tečnosti kreće se oko dvije litre dnevno, jer time sprječavamo dehidraciju, glavobolje, umor i dodatno opterećenje bubrega.
S druge strane, prečesto mokrenje može biti indikator raznih stanja – od bezazlenih pa sve do hroničnih. Najčešći razlog je cistitis ili infekcija urinarnog trakta, stanje koje se obično manifestuje peckanjem, bolovima i osjećajem konstantnog pritiska u donjem dijelu stomaka. Ali kada infekcija nije prisutna, razlog može biti hiperaktivan mokraćni mjehur, stanje u kojem mjehur reagira i na najmanju količinu urina. Iako može biti frustrirajuće, promjene načina ishrane, trening mišića karličnog dna i određeni lijekovi mogu znatno poboljšati kvalitet života. Stručnjaci iz Doma zdravlja Sarajevo naglašavaju da ovakvi poremećaji često ostaju neprijavljeni zbog stida, iako rješenje postoji i u većini slučajeva je jednostavno.
Rijetko mokrenje, s druge strane, jedan je od najjasnijih znakova nedovoljnog unosa tečnosti. Organizam tada pokušava da zadrži što više vode, što rezultira tamnijom bojom urina i snažnim, koncentrisanim mirisom. Dok blijedožuta boja ukazuje na pravilnu hidrataciju, tamnije nijanse upozoravaju na potrebu da odmah povećamo unos tečnosti. Posebno zabrinjavajuća može biti urin crvenkaste ili ružičaste boje – što može signalizirati prisutnost krvi – stanje koje zahtijeva hitan pregled. Također se pominju i neuobičajene boje poput plave ili zelene, koje uglavnom nastaju zbog lijekova ili određenih vrsta hrane.
- Kada govorimo o tome kada se obratiti ljekaru, znakovi su jasni: bol, peckanje, promjene boje urina, iznenadan porast učestalosti mokrenja ili nelagoda u donjem stomaku uvijek su signali da se nešto događa u urinarnom sistemu. Pravovremena reakcija sprječava komplikacije i omogućava brzo liječenje. O tome često piše i Avaz Zdravlje, naglašavajući da su preventivni pregledi, uz redovno praćenje navika mokrenja, među najefikasnijim načinima otkrivanja uroloških problema u ranoj fazi.
No, bubrezi nisu samo filteri, kako se često misli. Oni imaju i jednu izuzetno važnu endokrinu funkciju – produkciju eritropoetina (EPO), hormona bez kojeg naš organizam ne bi mogao prirodno obnavljati crvena krvna zrnca. Ovaj hormon, koga mnogi povezuju isključivo sa sportskim doping aferama, zapravo je ključan za normalnu fiziologiju čovjeka. Proizvodi se prvenstveno u bubrezima i aktivira se onda kada tijelo osjeti manjak kisika. Tada EPO šalje signal koštanoj srži da poveća proizvodnju eritrocita, kako bi krv što efikasnije prenosila kiseonik.
Sam proces regulacije je izvanredno sofisticiran. Bubrezi funkcionišu poput senzora – kada se smanji nivo kiseonika u krvi, aktivira se takozvani HIF sistem, koji pokreće sintezu eritropoetina. HIF, odnosno faktor inducibilan hipoksijom, omogućava organima da reaguju na svaku promjenu u dotoku kiseonika. Kada je sve u ravnoteži, proizvodnja hormona je minimalna. Kada kiseonik opadne, EPO se naglo povećava kako bi se organizam vratio u ravnotežu.
- Kada bubrezi ne funkcionišu pravilno, ova hormonska regulacija se potpuno narušava. U slučaju hronične bubrežne bolesti, dolazi do oštećenja ćelija odgovornih za proizvodnju EPO-a, što dovodi do anemije – stanja koje se najčešće viđa kod pacijenata na dijalizi. Umor, bljedilo i smanjena tolerancija na fizički napor samo su neki od simptoma. Danas se takvi pacijenti liječe rekombinantnim eritropoetinom, jednim od najvećih medicinskih dostignuća u terapiji bubrežnih bolesnika.
Praćenje mokrenja i briga o bubrezima, ma koliko jednostavno zvučalo, predstavlja temelj zdravlja cijelog organizma. Voda, uravnotežena ishrana, redovni pregledi i slušanje signala tijela osiguravaju normalno funkcionisanje varenja, cirkulacije, detoksikacije i imunološkog sistema. Kada se sve to spoji, postaje jasno da briga o bubrezima nije samo jedan segment zdravlja – ona je osnova vitalnosti.
U konačnici, bubrezi su mnogo više od “filtera”. Oni su precizni biološki senzori, regulatori hormona i čuvari ravnoteže. A sve što treba da uradimo jeste da obratimo pažnju na sitnice – jer u tim sitnicama krije se istina o našem zdravlju.
