Postoje trenuci u životu koje čovjek zamišlja kao vrhunac sreće i zajedništva, a onda se dogodi da ih obilježi nešto sasvim suprotno. Upravo tako osjeća se baka Paula, sedamdesetosmogodišnja žena koja je godinama maštala o danu kada će prisustvovati vjenčanju svoje unuke.
- U njenom srcu to je trebalo biti ostvarenje sna, dan radosti i ponosa. Ipak, ono što se dogodilo ostavilo je gorak trag koji se, kako sama priznaje, teško može izbrisati.
Dugo se spremala za taj trenutak. Iako nije navikla na šminku ni svečane haljine, željela je da zablista i pokaže koliko joj znači što svjedoči unukinim zavjetima. Otišla je kod frizera, uredila lice i pronašla haljinu u kojoj se, nakon mnogo godina, ponovo osjećala lijepom. Osjećaj ponosa i samopouzdanja ispunjavao ju je dok je ulazila u salu, zamišljajući kako će je unuka zagrliti i podijeliti radost s njom. Umjesto toga, dočekali su je pogledi puni čuđenja, a zatim riječi koje su je zauvijek obilježile.
Unuka ju je povukla u stranu i, umjesto toplih riječi, izgovorila nešto što joj je slomilo srce: „Bako, volim što pokušavaš da budeš moderna, ali molim te, sledeći put se drži svog izgleda. Idi i presvuci se.“ Taj trenutak za Paulu bio je trenutak poniženja. Od ponosne bake postala je žena srušenih snova, koja je u suzama napustila slavlje i otišla kući. Prema pisanju portala “Blic Žena”, ovakve situacije nisu rijetkost – starije generacije često se osjećaju odbačeno u modernim porodicama, iako im upravo ti trenuci znače najviše.
- Nakon nekoliko dana, unuka je nazvala i izvinila se, priznajući da je bila pod stresom i da je reagovala pogrešno. Ali izvinjenje nije donijelo mir. Za Paulu je rana bila još svježa. Pitala se kako zaboraviti trenutak kada je pred cijelom porodicom osjetila sramotu umjesto poštovanja. Psiholozi podsjećaju da oprost ne znači zaboraviti, niti opravdati postupak, već pronaći način da se oslobodimo ljutnje. Međutim, Paula priznaje da još nije spremna. “Možda jednoga dana, ali sada – ne”, kaže, naglašavajući da je bol još uvijek previše jaka.
Stručnjaci iz “Psihološkog savjetovališta Novi Sad” navode da stariji često osjećaju dvostruku bol – ne samo zbog riječi koje su ih povrijedile, nego i zbog činjenice da ih porodica nije zaštitila u tim trenucima. Za njih je poštovanje u porodici jednako važno kao i ljubav. Upravo zbog toga, oprost u ovakvim situacijama dolazi tek nakon dugog procesa.
Ipak, postoje načini da se srce polako izliječi. Psiholozi savjetuju da baka ne krivi sebe za ono što se dogodilo. Važno je da se podsjeti da je njena namjera bila plemenita – željela je samo da iskaže ljubav prema unuci. Takođe, ne bi trebalo da svoju vrijednost vezuje za rečenice izrečene u afektu. Riječi koje bole najčešće dolaze iz stresa, a ne iz stvarnog odnosa. Mali koraci prema porodici, kroz intimna druženja i razgovore, mogu biti prvi znakovi ozdravljenja. Vrijeme je najbolji saveznik, jer rane nikada ne zarastaju preko noći.
- Prema pisanju “Glasa Srpske”, stariji članovi porodice često se povlače nakon ovakvih događaja, zatvaraju u sebe i izbjegavaju okupljanja. Stručnjaci naglašavaju da je to prirodna reakcija, ali i upozoravaju da izolacija može dodatno produbiti osjećaj bola. Zato je važno pružiti im podršku i jasno pokazati da su i dalje stub porodice. Razgovor i iskrena pažnja mogu biti početak vraćanja povjerenja.
Za Paulu, sve je i dalje svježe. Svadba koja je trebala da bude njen najsretniji dan pretvorila se u podsjetnik na to koliko riječi mogu da povrijede. Iako unuka danas izražava kajanje, baka zna da put ka oprostu nije lak. Možda će doći trenutak kada će razgovor otvoriti vrata pomirenju. Do tada, ostaje da njeguje svoju snagu i da vjeruje kako će vrijeme ublažiti bol.
