U današnjem članku vam pišemo na temu odnosa majke i sina i trenutka kada se taj odnos počne tiho mijenjati. Ovo je tekst napisan jednostavnim riječima, iz ugla nekoga ko vjeruje da se najveće emotivne pukotine ne događaju naglo, već polako i gotovo neprimjetno.
- Postoji jedna bolna istina koju mnoge porodice prešutkuju: sin rijetko izgubi poštovanje prema majci zbog jednog događaja. To se ne desi zbog jedne svađe, jedne greške ili jedne teške rečenice. To je proces koji traje godinama, građen kroz sitne poruke, obrasce ponašanja i emocionalne uloge koje se nikada nisu razriješile. Psiholozi ističu da je odnos majke i sina temelj kroz koji dječak uči kako da doživljava žene, autoritet, granice i vlastitu vrijednost.
Jedan od najčešćih razloga narušavanja tog odnosa jeste trenutak kada majka sina ne doživljava kao zasebnu osobu. Često iz ljubavi, ali bez svjesne namjere, ona ga vidi kao produžetak sebe. Kada majka stalno poručuje da zna šta je najbolje, da bez sina ne može ili da joj je on „sve u životu“, dijete ne dobija prostor da se razvije. Ljubav tada prestaje biti podrška i počinje ličiti na teret. Sin u takvom odnosu ne uči samostalnost, već odgovornost za majčine emocije.
- S vremenom se kod takvih sinova javlja potreba za bijegom. Nekad je to fizička distanca, a nekad emocionalno zatvaranje. Poštovanje se ne gubi naglo, ali se pretvara u otpor. Ljubav često ostaje, ali bez bliskosti i bez topline.
Drugi važan razlog jeste majčina stalna uloga žrtve. Kada sin godinama sluša koliko se ona žrtvovala, koliko je trpjela ili ostajala u lošim okolnostima „zbog njega“, on ne osjeća zahvalnost – osjeća krivnju. Krivnja ne gradi poštovanje, već unutarnji bijes. Dijete koje nosi odgovornost za tuđu nesreću nikada se ne osjeća slobodno.
Psiholozi naglašavaju da dijete treba majku koja je emocionalno odgovorna, a ne onu koja vlastite neispunjene potrebe pretvara u sinovu obavezu. Kada majka očekuje da je sin njen oslonac, terapeut i smisao života, on s vremenom prestaje da je doživljava kao autoritet.
Jednako važno pitanje su granice. Poštovanje ne može postojati tamo gdje granice ne postoje. Majke koje se i u odrasloj dobi miješaju u sinove odluke, veze, brakove ili roditeljstvo često nesvjesno potkopavaju vlastiti položaj u njegovom životu. Granice nisu odbacivanje, već znak zrelosti odnosa. Kada ih majka ne priznaje, sin se povlači kako bi sačuvao sebe.
- Poštovanje je uvijek dvosmjerno. Ako majka često kritizira, omalovažava, poredi sina s drugima ili umanjuje njegove uspjehe, ona šalje jasnu poruku da ga ne vidi i ne cijeni. Sin koji se stalno osjeća nedovoljnim ne razvija poštovanje, već odbrambeni zid. Taj zid se ponekad manifestuje kroz hladnoću, distancu ili čak prezir – ne zato što nema ljubavi, već zato što mora da se zaštiti.
Jedan od najtežih trenutaka za mnoge majke jeste prihvatanje činjenice da sin odrasta. Kada majka nastavi da se ponaša kao da je on i dalje dječak, ignorišući njegovu novu ulogu muškarca, partnera ili oca, dolazi do sukoba. Majka koja ne prihvati novu fazu odnosa gubi utjecaj u staroj. Sin se tada osjeća rastrgan između vlastitog života i majčine emocionalne sigurnosti.
Kako navode stručnjaci koje prenosi Psihologija.ba, sin ne prestaje poštovati majku zato što je nezahvalan ili loš, već zato što odnos više ne djeluje sigurno i ravnopravno. Neizgovorene emocije i nepostavljene granice vremenom iscrpljuju i najjaču povezanost.
- Slične zaključke ističe i Gracija BiH, naglašavajući da majčinska ljubav treba biti oslonac, a ne emocionalni dug. Kada se ljubav miješa s kontrolom i krivnjom, poštovanje se polako troši, čak i kada namjere nisu loše.
Prema analizama koje prenosi i Žene.ba, najzdraviji odnos majke i sina onaj je u kojem majka dopušta sinu da bude ono što jeste, bez pritiska da ispuni njene neostvarene potrebe. Tamo gdje postoji sloboda, poštovanje ne nestaje – ono s vremenom postaje dublje i stabilnije.
