Slanina je za mnoge sinonim užitka hrskava, mirisna i puna ukusa. Njena privlačnost toliko je jaka da se često nalazi na doručku, sendvičima ili čak kao dodatak salatama. Ali, ono što je mnogima izvor zadovoljstva, drugima je razlog za brigu.
- Postavlja se pitanje: da li je slanina delikatesa koja nam pruža uživanje ili podmukla zamka za zdravlje? Odgovor, kao i mnogo toga u ishrani, leži negdje između krajnosti.
Iako se često opisuje kao nezdrava, slanina ima i svojih svijetlih strana. Bogata je proteinima, koji su ključni za obnovu tkiva i energiju. Osim toga, sadrži vitamine B-kompleksa, među kojima posebno mjesto zauzimaju B1, B3 i B12 – neophodni za normalan rad nervnog sistema i metabolizma. Tu su i minerali poput cinka i selena, koji pomažu u jačanju imuniteta. Zanimljivo je da zbog svoje nutritivne strukture slanina ne sadrži ugljikohidrate, što je čini pogodnom za keto režim ishrane. Upravo iz tih razloga, nutricionisti ističu da se umjerena konzumacija može uklopiti u uravnoteženu dijetu.
- No, kada se govori o rizicima, lista je značajno duža. Slanina sadrži visok nivo zasićenih masti i soli, što povećava rizik od povišenog krvnog pritiska i bolesti srca. Poseban problem predstavlja činjenica da spada u grupu prerađenih mesnih proizvoda. Dodaci poput nitrata i nitrita, koji se koriste za konzervaciju i očuvanje boje, povezani su s većim rizikom od karcinoma debelog crijeva. Svjetska zdravstvena organizacija još 2015. godine klasifikovala je prerađeno meso kao kancerogeno za ljude, što ovu temu čini još ozbiljnijom.
Stručnjaci sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u više navrata su naglašavali da pretjerana upotreba prerađenih mesnih proizvoda kod stanovništva Balkana predstavlja jedan od faktora rizika za pojavu hroničnih oboljenja. Njihova istraživanja pokazala su da konzumacija slanine i kobasica, čak i u manjim količinama, značajno povećava unos soli i nezdravih masti, a većina ljudi u regionu unosi dvostruko više soli nego što to preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija.
Drugi problem leži u kalorijama. Slanina, iako malih dimenzija na tanjiru, kalorično je izuzetno jaka. Učestala konzumacija doprinosi povećanju tjelesne mase, gojaznosti, pa čak i insulinskoj rezistenciji. Dugoročno, to može voditi ka dijabetesu tipa 2. Osim toga, zbog brojnih aditiva i dimnih aroma, jetra i bubrezi trpe dodatni pritisak. Zbog toga ljekari često savjetuju da slanina bude tek povremeni dodatak, a ne svakodnevna navika.
- Ipak, nije cilj demonizirati ovu namirnicu. Postoje načini kako je moguće uživati u njenom ukusu bez većih posljedica. Ključ je, naravno, u umjerenosti. Stručnjaci savjetuju da se slanina jede povremeno, uz namirnice koje neutrališu njen uticaj, poput povrća ili avokada. Takođe, preporučuje se kupovina domaće ili prirodno sušene slanine, umjesto industrijski prerađenih verzija. Na tržištu postoje i zamjene, poput pureće slanine ili čak veganskih varijanti, koje mogu zadovoljiti želju za hrskavim zalogajem, ali bez težine na savjesti.
Upravo na to ukazuju i rezultati istraživanja koje je sproveo Institut za javno zdravlje Crne Gore, gdje se navodi da je promjena prehrambenih navika, uz veću potrošnju povrća i voća, ključna u smanjenju stope obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti. Iako je slanina i dalje čest izbor, sve je veći broj građana koji je zamjenjuju alternativama, vođeni sviješću da se zdravlje gradi na malim, ali važnim odlukama.
Osim zdravstvenih aspekata, postoji i emocionalna komponenta. Hrana poput slanine nije samo gorivo za tijelo – ona budi sjećanja, okuplja porodice i stvara osjećaj doma. Upravo zbog toga mnogima je teško u potpunosti je se odreći. Zato nutricionisti često ponavljaju: „Ne postoji loša hrana, postoje loše navike.“ Drugim riječima, povremeni užitak ne mora značiti opasnost, ali svakodnevno prepuštanje lako može donijeti neželjene posljedice.
- Podaci Zavoda za javno zdravstvo Hrvatske dodatno potvrđuju da prehrambene navike u regionu idu u pogrešnom smjeru. Prekomjeran unos soli, masti i prerađenih proizvoda bilježi se naročito među mlađom populacijom, dok su hronične bolesti koje se razvijaju iz takvih navika u porastu. Upravo zbog toga, zdravstvene institucije sve češće organizuju kampanje koje podstiču umjerenost i balans, ne samo kada je riječ o slanini, već i o cjelokupnom načinu ishrane.
Na kraju, odgovor na pitanje da li je slanina delikatesa ili zamka zavisi isključivo od toga kako se koristi. Ako je doživljavamo kao povremeni užitak, kombinujemo je sa svježim i zdravim namirnicama i biramo kvalitetnije izvore, onda ona može ostati na našem stolu. Međutim, ako se pretvori u svakodnevnu rutinu, tada postaje ozbiljan rizik. Zdravlje nije kazna, već nagrada za pažnju koju poklanjamo sebi.
- Zato je važno zapamtiti da hrana nosi poruku – svakim zalogajem govorimo nešto svom tijelu. Ako je ta poruka uravnotežena i svjesna, onda i slanina može biti dio tog razgovora. Ali samo kao gost, ne kao stalni ukućanin.
