Voditeljka Dajana Paunović iznenadila je javnost kada je, gostujući u emisiji Goce Tržan , bez zadrške progovorila o temi od koje mnogi zaziru vlastitoj sahrani. Njen otvoreni istup pokazao je da, bez obzira na mladost, promišlja o pitanjima koja većina ljudi odlaže za neodređenu budućnost.
- Ispričala je da je nedavno počela istraživati cijene grobnih parcela i razmišljati o mjestu na kojem bi željela počivati. Prva ideja bila je Topčider, lokacija prepuna uspomena iz djetinjstva, sa šumom i prirodom koju voli. Ipak, nakon što je shvatila da je danas taj kraj prenapučen, priznala je da joj sama pomisao na gužvu izaziva nelagodu.
Ono što je dodatno iznenadilo gledaoce bila je činjenica da je o ovoj temi razgovarala i sa svojim sinom, kojeg ima iz braka s producentom Žikom Jakšićem. Kako prenosi Blic.rs, Dajana mu je rekla da želi kuću s velikim dvorištem kako bi imala mir, naglašavajući da joj je privatnost važna i poslije života.
U potrazi za informacijama, obratila se i bivšem suprugu kako bi ga pitala koliko je platio svoje grobno mjesto. Njegova reakcija bila je mješavina iznenađenja i šale. Prema navodima Kurir.rs, Jakšić joj je odgovorio pitanjem: “Da li si ti normalna?”, a zatim dodao kroz smijeh da je mislio kako će ona završiti u Aleji zaslužnih građana. Dajana je, međutim, ostala pri svom stavu, uvjerena da je život nepredvidiv i da je bolje unaprijed riješiti sve praktične detalje kako bi porodicu poštedjela nepotrebnog opterećenja.
- Kako piše Telegraf.rs, njen pristup nije samo izraz lične želje, već i primjer odgovornosti prema bližnjima. “Može sutra da me ne bude. Hoću da to bude rešeno”, rekla je, naglašavajući koliko joj znači da ostavi sve uređeno dok može. U društvu u kojem se često izbjegavaju teme o kraju života, ovakva iskrenost izazvala je podijeljene reakcije – jedni su je pohvalili zbog hrabrosti, dok su drugi smatrali da je prerano razmišljati o takvim stvarima.
Ova priča otvara i šire pitanje – koliko smo spremni da se suočimo sa sopstvenom smrtnosti i da donosimo praktične odluke koje se tiču nas, ali i onih koji ostaju iza nas. Dok većina izbjegava razgovore o ovome, Dajana ih prihvata kao dio života, vjerujući da takvo planiranje ne odražava pesimizam, već želju da se voljenima olakšaju teški trenuci.
Bez obzira na to da li će jednog dana odabrati mirni kutak Topčidera ili potpuno drugačije mjesto, jasno je da vjeruje u otvoren dijalog i preuzimanje kontrole nad sopstvenim odlukama – čak i kada se tiču onoga što dolazi poslije posljednjeg daha.
