Svake godine, 19. septembra, vjernici Srpske pravoslavne crkve obilježavaju jedan od velikih praznika Čudo Svetog arhangela Mihaila.
- Ovaj dan podsjeća na događaje i predanja koja su kroz vijekove učvrstila vjeru u moć arhangela, vođe nebeske vojske i zaštitnika onih koji traže pravdu i ozdravljenje.Jedno od najpoznatijih čuda vezano za ovog svetitelja dogodilo se u Laodikiji, oko 300. godine. Prema legendi, jedan neznabožac imao je gluvonijemu kćerku. Iako nije bio hrišćanin, u snu mu se ukazao arhangel Mihailo. Poruka je bila jasna – kćerka treba da se umije na izvoru koji je nosio njegovo ime. Otac je poslušao glas iz sna, doveo djevojku do izvora i umio joj lice. U trenutku se dogodilo nevjerovatno – ona je progovorila i progledala. Zahvalni otac i kćerka tada su primili hrišćanstvo, a na mjestu čuda podignuta je crkva Svetog arhangela Mihaila koja postoji i danas, podsjećajući na snagu vjere i božanske milosti.
Priče o arhangelu Mihailu ne prestaju se prenositi ni u kasnijim vremenima. Jedna od njih govori o porodici koja je dugo čekala dijete. Kada su napokon dobili sina, radost je bila pomućena – dječak je bio gluvonijem i imao teškoće u razvoju. Okolina im je savjetovala da se odreknu djeteta, ali roditeljska ljubav bila je jača. Preselili su se u mirnije mjesto, blizu Minska, nadajući se novom početku. Jednog dana, dok je otac šetao s dječakom, dijete je palo u potok. Otac ga je izvukao, uplašen da će izgubiti jedino što ima. A onda – čudo. Dječak je zaplakao i iz njegovih usta prvi put se čuo glas. Otac je potrčao kući, pokazujući supruzi da se pred njima upravo dogodilo ono što su godinama prizivali u molitvama.
- Roditelji su dječaku dali ime Mihail, vjerujući da će mu taj svetitelj biti zaštitnik cijeloga života. Tek kasnije su saznali da potok u koji je pao njihov sin nosi ime upravo po arhangelu Mihailu. Za njih, to nije bila slučajnost, već znak da je njihovo dijete spašeno njegovim posredovanjem. Ova priča i danas se prenosi kao svjedočanstvo o snazi nade i vjere.
Prema crkvenom predanju, arhangel Mihailo je prvi stupio u borbu protiv zlog duha. Njegovo ime znači „Onaj koji je kao Bog“, a upravo u toj simbolici vjernici nalaze snagu i nadu. Na grčkom jeziku riječ „arhi“ označava „prvi“ ili „glavni“, dok „angelos“ znači „vesnik“. Arhangel Mihailo je dakle glavni anđeo, predvodnik nebeske vojske, branilac čovječanstva i onaj koji štiti od sila tame.
Ikonografija pravoslavne crkve često ga prikazuje s mačem ili kopljem, kao ratnika u službi dobra. No, on nije samo borac – on je i iscjelitelj, zaštitnik, vođa i čuvar. Upravo zato vjernici mu se obraćaju molitvama za zdravlje, zaštitu porodice i mir. Na ovaj praznik posebno je naglašeno da treba oprostiti drugima, jer oproštaj otvara vrata božanskoj milosti. Narod vjeruje da onaj ko na ovaj dan oprosti i pomoli se, dobit će najveći dar – zdravlje i blagostanje za sebe i svoje bližnje.
- U narodnoj tradiciji Balkana, arhangel Mihailo zauzima posebno mjesto. U mnogim kućama čuva se njegova ikona, pred kojom se pale svijeće i mole za pomoć u nevolji. Priče o čudima, poput onih iz Laodikije ili sa potoka kod Minska, svjedoče o tome koliko duboko ljudi vjeruju u njegovu moć. Za mnoge, ovo nije samo crkvena legenda, već živa stvarnost u kojoj pronalaze utjehu.
U savremenom svijetu, gdje često prevladava osjećaj nesigurnosti i borbe s nevidljivim problemima, praznik arhangela Mihaila podsjetnik je da nada i vjera nikada ne nestaju. Njegov primjer uči nas da i u najtežim trenucima postoji sila koja nas čuva, ako se s povjerenjem okrenemo molitvi i oproštaju.
Današnji vjernici ne odlaze samo u crkvu kako bi se prisjetili događaja iz prošlosti. Oni pale svijeće, ljube ikone, mole za ozdravljenje svojih najbližih, ali i za snagu da oproste onima koji su ih povrijedili. Jer upravo u tome leži poruka ovog praznika – mir se ne postiže silom, već ljubavlju, razumijevanjem i praštanjem.
- Kada se govori o čudima arhangela Mihaila, često se kaže da to nisu samo priče iz dalekih vremena, već poziv svima nama da prepoznamo čuda u vlastitom životu. Možda nisu uvijek spektakularna, ali ona postoje – u iscjeljenju, u oprostu, u svakom novom danu koji dobijamo.
Zato ovaj dan, 19. septembar, nije samo podsjetnik na prošlost. To je i poziv da otvorimo srca i vjerujemo da u svakom trenutku, ma koliko težak bio, postoji ruka koja nas vodi i štiti. Čudo Svetog arhangela Mihaila i danas živi, kroz vjeru, molitve i priče koje prenose generacije, svjedočeći da božanska snaga nikada ne prestaje djelovati među ljudima.
