Svetu velikomučenicu Hristinu, pravoslavni vernici danas slave s posebnim poštovanjem, ne samo zbog njenog mučeništva, već i zbog izuzetne snage vere koju je pokazala još u najranijem dobu. Njena priča, iako potresna, svedoči o nepokolebljivoj ljubavi prema Hristu, a posebno dirne svakoga ko veruje u silu duhovnog poziva.

- Hristina je rođena u Tiru kao ćerka rimskog namesnika Urbana, koji je bio zakleti poklonik mnogoboštva. Od malih nogu, okružena je bila zlatnim i srebrnim idolima, postavljenim s ciljem da je uče paganskim vrednostima. Otac, svestan njene izuzetne lepote, odlučuje da je izoluje na vrhu kule kako bi je sačuvao od sveta dok ne odraste. Ali, iako fizički zatvorena, njen duh nije mogao biti sputan.
Do jedanaeste godine, Hristina nije imala nikakvog kontakta s hrišćanskim učenjem. Međutim, prema predanju, anđeo joj se ukazao, prekrstio je i nazvao Hristovom nevestom. Tog trenutka počinje njen potpuni preobražaj — unutrašnji, duhovni, ali i vrlo konkretan, jer Hristina ne oklijeva: razbija idole, odbacuje paganske bogove i okreće se veri u Hrista. Time izaziva duboku srdžbu svog oca koji je, ne mogavši da podnese sramotu, odlučio da je javno kazni.
- Mučenja kroz koja je Hristina prošla nadmašuju granice ljudske izdržljivosti. U pokušaju da je natera da se odrekne vere, otac je podvrgava najtežim mukama. Međutim, ono što najviše zapanjuje jeste njen spokoj i odlučnost, čak i u trenucima kada su joj telesno nanosili neizdržive bolove. Prema podacima koje navodi SPC, njen otac je umro iste noći kada je odlučio da je pogubi, što se u verovanju tumači kao božanska pravda i dokaz svetiteljkine zaštite.
Prema pisanju portala Pravoslavlje RS, Svetu Hristinu su potom mučili rimski namesnici Dion i Julijan. Veruje se da je njena patnja imala snažan uticaj na narod — mnogi tadašnji neznabošci prešli su u hrišćanstvo upravo posmatrajući njenu smirenost i snagu u trpljenju. U jednom trenutku, tokom njenog mučenja, Dion je iznenada preminuo, što je narod doživeo kao znak Božje moći. Julijan, njen sledeći mučitelj, bio je još suroviji — ali ni njegovo nasilje nije uspelo da poljulja Hristininu veru. Kada joj je odsekao jezik, ona ga je uzela i bacila mu u lice, a Julijan je istog trenutka oslepeo.
- Uprkos svemu, svetiteljka nije tražila osvetu. Njena poslednja želja bila je da umre za Hrista, i tako svedoči veru kojoj se u potpunosti predala. Na kraju je pogubljena mačem, ali se veruje da je upravo tada stekla večni život u carstvu nebeskom, čime je postala uzor i simbol duhovne hrabrosti.
Domaći verski kalendari, poput onog koji objavljuje Eparhija raško-prizrenska, napominju da se veruje da sveta Hristina ima osobitu moć u isceljenju i zaštiti onih koji joj se obrate iskrenom molitvom. Jedna od najpoznatijih molitvi koje vernici izgovaraju upravo na njen dan jeste molitva ovčice Hristove, u kojoj se pominje žrtva iz ljubavi, ne iz straha, i traži spasenje duše. Ova molitva se, prema predanju, izgovara u tišini i sa svećom u ruci, simbolično osvetljavajući put kroz tamu svakodnevnih izazova.
- U pojedinim krajevima Srbije, zabeleženo je i da se danas praktikuju običaji koji imaju veze sa zdravljem. Kako piše Večernje novosti, vernici veruju da Hristina posebno pomaže ženama i deci, te se u mnogim domaćinstvima izgovaraju molitve za porodični mir i očuvanje zdravlja. Stariji ljudi savetuju da se danas ne radi ništa teško i da se vreme provede u tišini i molitvi, jer je to dan čišćenja duše i tela.
Ono što priču o svetoj Hristini čini izuzetnom nije samo njeno stradanje, već poruka koju ostavlja — istinska vera ne zna za kompromis, i kad je srcem prihvaćena, ne može biti uništena čak ni pod najvećim pritiscima. Hristina nije bila žena od moći, ni ratnica, ni vladarka, već dete koje je izabralo Hrista u svetu punom idola. Upravo ta čista i iskrena ljubav prema veri, uzdignuta iznad bola, ostaje kao trajan primer.
- Njena priča je i danas aktuelna, jer i današnji čovek vodi borbe sa svojim „idolima“ — bilo da su to pohlepa, gordost ili svakodnevne distrakcije. Svetiteljka nas podseća da postoji unutrašnja snaga koja nadilazi sve ovo, ako se neguje iskrena vera i ljubav prema istini.