U današnjem članku donosimo priču o Svetom Nikoli, jednom od najpoštovanijih svetaca u srpskoj tradiciji i krsnoj slavi koju obilježava veliki dio domaćinstava.
Kroz istoriju, vjerovanja i narodne običaje, otkrivamo zašto ovaj praznik ima posebno mjesto u porodicama širom Srbije.
U srpskom narodu odavno se prenosi izreka da pola zemlje slavi Svetog Nikolu, dok druga polovina tog dana ide u goste. Ovaj praznik zauzima posebno mjesto u tradiciji, jer je Sveti Nikola jedan od najpoštovanijih svetaca u hrišćanstvu, a u Srbiji mu je posvećeno više od šest stotina crkava i manastira. Njegovo ime vezuje se za vjeru, milosrđe i zaštitu slabih, zbog čega je krsna slava Svetog Nikole postala duboko ukorijenjen porodični praznik koji se obilježava s posebnom pažnjom i poštovanjem.
Sveti Nikola se u pravoslavnoj tradiciji smatra velikim čudotvorcem i zaštitnikom putnika, moreplovaca, zatvorenika i siromašnih, dok ga katolički svijet doživljava kao sveca koji brine o svim ljudima, a naročito o djeci. Njegov lik i djela odavno su prevazišli granice jednog naroda ili vjere. Upravo ta univerzalna poruka dobrote i pomaganja učinila je da se Sveti Nikola slavi širom svijeta, ali sa posebnim emocijama na ovim prostorima.
- Prema crkvenim zapisima, Sveti Nikola rođen je krajem trećeg vijeka u Patari, grčkoj koloniji u oblasti Likije. Odrastao je u imućnoj, ali duboko pobožnoj porodici, što je snažno uticalo na njegovo kasnije opredjeljenje. Od najranijih dana pokazivao je izuzetnu privrženost vjeri, provodeći mnogo vremena u molitvi i učenju Svetog pisma. Njegova posvećenost nije bila prolazna faza, već životni poziv kojem je ostao vjeran do kraja.
Kada je ostao bez roditelja, Nikola je nasljedstvo iskoristio da pomaže onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Siromašnima je dijelio imetak, ali uvijek diskretno, bez želje za priznanjem. Njegova dobra djela bila su tiha, ali snažna, zbog čega je uživao veliko poštovanje među narodom. Kasnije je postao sveštenik, a zatim i arhiepiskop grada Mire, gdje je nastavio da širi hrišćansku vjeru i brine o svojoj pastvi.
Tokom progona hrišćana u vrijeme cara Dioklecijana, Sveti Nikola je bio zatvoren i progonjen zbog svoje vjere. Slobodu je dočekao tek za vladavine cara Konstantina, nakon čega je nastavio svoje duhovno djelovanje. Umro je prirodnom smrću sredinom četvrtog vijeka, a njegove mošti su vjekovima kasnije prenesene u Bari, gdje se i danas čuvaju. Njegov kult nije slabio s vremenom, već je postajao sve snažniji, posebno među pravoslavnim narodima.
U Srbiji se uz slavu Svetog Nikole vezuje čitav niz običaja koji se razlikuju od kraja do kraja. Zajedničko im je to što se praznik doživljava kao dan okupljanja porodice, molitve i sjećanja na vrijednosti koje je svetac zastupao. Jedan od najrasprostranjenijih običaja jeste sijanje božićne pšenice, koja simbolizuje novi početak, napredak i blagostanje. Pšenica se sije nekoliko dana prije Božića kako bi do tog praznika bila zelena i bujna, ukrašavajući dom i trpezu.
- U nekim krajevima sačuvan je i običaj darivanja djece. Nekada su to bili skromni pokloni poput voća, oraha ili domaćih kolača, dok se danas pokloni prilagođavaju savremenom vremenu. Suština običaja ostaje ista – nagrada za dobro ponašanje i podsjećanje na važnost dobrote i nesebičnosti. Ovaj običaj dodatno jača porodičnu toplinu i radost praznika.
Posebno zanimljiv običaj vezan je za lađare i mornare, koji Svetog Nikolu doživljavaju kao svog zaštitnika. Na taj dan, gdje god da se nalaze, zaustavljaju plovidbu, spuštaju sidra i upućuju molitvu svecu. U nekim krajevima, u znak poštovanja, ispaljuju se plotuni ili pucnjevi iz topova, što je nekada bio i običaj kneza Miloša Obrenovića.
- Prema zapisima domaćih etnologa i istoričara iz Srbije, slava Svetog Nikole predstavlja spoj vjere, porodične tradicije i narodnih običaja koji su se oblikovali vijekovima. Stručnjaci ističu da je upravo ova slava primjer kako se crkveno učenje prirodno uklopilo u svakodnevni život naroda, stvarajući snažan osjećaj zajedništva.
U domaćim crkvenim publikacijama i kalendarima Srpske pravoslavne crkve često se naglašava da su običaji vezani za Svetog Nikolu izraz zahvalnosti i nade. Sveštenici podsjećaju da su suština slave molitva, gostoprimstvo i pomaganje drugima, a ne samo bogata trpeza, naročito jer ova slava pada u vrijeme posta.
Kako navode domaći mediji i kulturni portali koji se bave očuvanjem tradicije, Sveti Nikola i danas ostaje jedan od najvažnijih stubova porodične i duhovne kulture u Srbiji. Njegov praznik podsjeća da se istinske vrijednosti ne mijenjaju s vremenom – vjera, dobrota i briga za druge ostaju temelj na kojem se gradi i čuva identitet jednog naroda.
