U današnjem članku govorimo o fascinantnom otkriću dr Svetlana, stručnjak za genetiku i proces starenja. Saznajte više u nastavku ćlanka…
Njeno istraživanje razbija brojne uvrežene mitove o tome koliko smo vezani za gene svojih roditelja i šta zapravo određuje trajanje našeg života.
Godinama se među ljudima ponavljala misao da je životni vek isključivo zapisan u genima, da su majka i otac unaprijed „odredili“ koliko ćemo živeti.
Međutim, nauka nam donosi mnogo nijansiraniju sliku. Dr Svetlana objašnjava da genetika igra važnu, ali ne presudnu ulogu. Naš vek oblikuju i svakodnevne navike, unutrašnje stanje i način na koji reagujemo na svet oko sebe.
- Prema njenim rečima, jedan od najzanimljivijih podataka je taj da ključne gene za energiju i vitalnost dobijamo od majke. U mitohondrijama, koje su poznate kao „energetske fabrike“ ćelija, čuva se DNK naslijeđena isključivo s majčine strane. To znači da upravo majčin genetski materijal utiče na to koliko su naše ćelije sposobne da proizvode energiju, kako se oporavljamo i koliko smo otporni na starenje.
Ipak, uloga očeva nije zanemarljiva. Njegovi geni oblikuju našu sklonost ka bolestima srca, reakciji na stres, metabolizmu masti i hormonalnoj ravnoteži. Dakle, otac više određuje kako ćemo se nositi sa spoljnim izazovima, dok majka utiče na unutrašnju snagu i trajanje života.
- Ali ono što posebno izdvaja doktorkina objašnjenja jeste činjenica da geni čine tek polovinu priče. Drugu polovinu pišemo sami – svojim ponašanjem i izborima. Dve navike, kaže ona, mogu da dodaju i do deset godina životu, a nemaju direktne veze ni sa ishranom ni sa snom. To su svakodnevno kretanje i emocionalna ravnoteža.
Kada govori o kretanju, dr Svetlana ne misli na iscrpljujuće treninge u teretani. Naprotiv, naglašava da redovne, umjerene aktivnosti donose najviše koristi. Hodanje, penjanje stepenicama, rad u dvorištu, ples ili čak jednostavno istezanje – sve to podstiče cirkulaciju, hrani ćelije kiseonikom i održava organe vitalnim. Osim fizičkog efekta, kretanje ima i psihološki uticaj: mozak oslobađa hormone sreće, koji smanjuju napetost i štite od ubrzanog starenja.
- Druga navika je unutrašnji mir. Emocionalna stabilnost, prema njenim istraživanjima, ima moćniji uticaj na dugovječnost nego bilo koja dijeta. Dugotrajna ljutnja, tuga ili hronični stres ostavljaju trag na ćelijama, jer hormoni poput kortizola i adrenalina narušavaju njihovu strukturu i ubrzavaju propadanje. Ljudi koji pronalaze načine da oproste, da sačuvaju ravnotežu i da ne dozvole emocijama da ih potpuno savladaju, u prosjeku žive duže i kvalitetnije.
Zanimljivo je da su njena istraživanja pokazala da ljudi sa zdravim porodičnim odnosima i osjećajem zajedništva žive u prosjeku sedam godina duže od onih koji su usamljeni ili stalno pod stresom. To znači da toplina odnosa i pripadnost zajednici djeluju kao prirodni eliksir protiv starenja.
- Ono što izdvaja doktorkin zaključak jeste jasna poruka da nikada nismo potpuno vezani za ono što piše u našim genima. Ako smo naslijedili povoljne gene – to je dar. Ako nismo – možemo nadoknaditi kroz pokret, smirenost i zdrave odnose.
Dr Svetlana ističe da se tajna dugovječnosti ne nalazi u skupim tretmanima, tabletama ili specijalnim režimima, već u jednostavnim stvarima. Redovno kretanje i očuvana emocionalna stabilnost su navike koje svako može usvojiti. Na taj način, svaki dan postaje ulaganje u budućnost.
- Poruka njenog istraživanja je vrlo jasna: životni vek jeste djelimično naslijeđen, ali istinsku dužinu i kvalitet života gradimo sami. Od majke nasljeđujemo vitalnost ćelija, od oca predispozicije i otpornost, a od sebe – odluku da živimo mirno, aktivno i sa osmijehom.
Na kraju, možemo reći da dug život nije slučajnost, već rezultat pažljivo građenih izbora. Najvažnije lekcije koje nam doktorka ostavlja jesu da njegujemo tijelo kroz svakodnevni pokret i dušu kroz stabilne emocije. Jer ono što u genima nosimo samo je osnova – a način na koji živimo je završni potpis na priči našeg života.
