Iako se brada i dlake na licu uobičajeno povezuju s muškarcima, mnoge žene također prolaze kroz iskustvo pojave dlačica na licu, naročito na području brade. To može biti neprijatno i često izaziva nelagodu, ali riječ je o problemu koji ima jasne uzroke i koji se može riješiti ili barem ublažiti uz pravilan pristup.

- Postoji nekoliko razloga zbog kojih žene razvijaju dlake na licu. Jedan od najčešćih faktora je proces starenja. Kako godine prolaze, posebno u 80-im ili 90-im godinama, dolazi do većeg rizika od pojave dlačica na bradi i drugim dijelovima lica. Promjene u hormonalnom balansu tokom menopauze dodatno doprinose ovoj pojavi, jer smanjeni nivo estrogena omogućava da androgeni hormoni dođu do izražaja.
Genetika također igra presudnu ulogu. Ako su žene u porodici imale slične probleme, vjerovatnoća da će se isti obrazac ponoviti kod sljedećih generacija značajno raste. To objašnjava zašto neke žene imaju izraženiji rast dlačica, dok druge tokom života gotovo i ne primijete razliku.
Hormonske oscilacije, poput onih u trudnoći, mogu izazvati privremeni rast dlačica. Takve promjene često nestaju kada se hormoni stabiliziraju, ali dok traju, mogu biti vrlo uočljive i neugodne. Osim toga, postoje i medicinska stanja koja mogu dovesti do ovakvih simptoma.
Policistični jajnici predstavljaju jedno od najčešćih stanja vezanih za pojavu dlačica na licu. Ovu bolest karakteriše prisustvo više cista na jajnicima, neredovni menstrualni ciklusi i povišen nivo androgena. Upravo višak muških hormona može potaknuti prekomjeran rast dlačica, ne samo na licu, nego i na tijelu.
Slično djeluje i Cushingov sindrom, koji nastaje zbog prekomjerne proizvodnje kortizola. Osim što može izazvati pojavu dlaka, ovo stanje prati čitav niz drugih simptoma – od strija na tijelu i naglog povećanja tjelesne težine, pa sve do smanjenog libida i slabljenja mišića.
- U slučaju da žena primijeti pojačan rast dlačica, važno je potražiti medicinski savjet. Ljekar može uraditi detaljne pretrage, uključujući hormonsko testiranje, ultrazvuk jajnika ili dodatnu dijagnostiku kako bi se isključila ozbiljnija oboljenja. Rano otkrivanje osnovnog uzroka ključno je za daljnji tretman.
Kako prenosi Klix.ba, endokrinolozi naglašavaju da hirzutizam – medicinski naziv za prekomjerni rast dlaka kod žena – nije samo estetski problem, već i simptom mogućih unutrašnjih poremećaja. Oni savjetuju da svaka žena koja primijeti brži ili naglašeniji rast dlaka na neuobičajenim mjestima treba zatražiti stručno mišljenje, jer samo-liječenje može prikriti ozbiljnije uzroke.
Osim fizičkih izazova, ovaj problem nerijetko sa sobom nosi i emocionalne posljedice. Žene koje pate od izraženog rasta dlačica često se suočavaju s padom samopouzdanja, povlačenjem iz društvenih situacija i osjećajem anksioznosti. Upravo zbog toga, rješavanje ovog problema zahtijeva holistički pristup – ne samo tretiranje dlačica, već i podršku mentalnom zdravlju.
Dnevni avaz u svojim člancima ističe svjedočanstva žena koje govore o psihološkom teretu izazvanom ovim stanjem. One naglašavaju da je najveći problem društvena percepcija, jer dlake na licu kod žena još uvijek predstavljaju tabu temu. Time se dodatno povećava osjećaj srama i izolacije. Stručnjaci zato savjetuju otvoren razgovor s bliskim osobama i pronalaženje podrške kroz savjetovališta ili grupe.
- Kada je riječ o tretmanima, postoje različite opcije. Neke žene biraju mehaničko uklanjanje poput čupanja, brijanja ili depilacije, dok druge koriste trajne metode poput laserske epilacije. Hormonske terapije, koje propisuje ljekar, mogu značajno smanjiti intenzitet rasta dlačica ako je uzrok hormonska neravnoteža. U svakom slučaju, izbor metode zavisi od osnovnog uzroka i individualnih potreba.
Kako je prenio Radio Sarajevo, dermatolozi upozoravaju da česta upotreba brijača ili depilacije može dovesti do iritacija i uraslih dlačica, što problem dodatno komplikuje. Zbog toga preporučuju profesionalne metode poput laserske epilacije, ali i redovne konsultacije sa stručnjacima prije donošenja odluke o tretmanu.
- Na kraju, važno je naglasiti da dlake na licu kod žena nisu rijetkost niti razlog za sram. Problem je češći nego što se misli i pogađa veliki broj žena različitih godina. Prvi korak je razumjeti da se ne radi o ličnoj krivici, već o prirodnim procesima ili medicinskim stanjima. Uz pravilan tretman i stručnu pomoć, moguće je pronaći rješenje i povratiti samopouzdanje.
Ovaj problem, iako osjetljiv, pokazuje da se medicina i društvo moraju više fokusirati na razumijevanje i podršku ženama koje se suočavaju s njim. Rješenja postoje, ali najvažnije je otvoreno govoriti o tome, jer samo na taj način nestaju stigme i vraća se osjećaj sigurnosti i normalnosti.