U današnjem članku smo odlučili da se prisjetimo ko je bila najljepša žena u bivšoj Jugoslaviji.Mnoge žene ostave trag u vremenu ali samo rijetke ostanu upamćene kao simboli jedinstvene ljepote harizme i elegancije. Biljana Ristić Beograđanka sa diplomom iz filologije upravo je jedna od takvih žena javna ličnost koja je nadmašila trenutke slave i ostala u kolektivnom pamćenju kao oličenje stila i karaktera.
- Njena priča započinje skromno, ali ubrzo poprima razmjere koje liče na filmski scenario. U 1972. godini, u tadašnjoj velikoj i raznolikoj Jugoslaviji, osvojila je laskavu titulu Mis Jugoslavije, i to u konkurenciji žena iz zemlje sa više od 20 miliona stanovnika. Nije bila samo lijepa, već i izuzetno šarmantna i duhovita, što je njenu prisutnost činilo nezaboravnom.
Osim što je osvajala scenu svojom pojavom, ostavila je snažan utisak i u svijetu televizije. Starije generacije je pamte po njenim upečatljivim ulogama u imitacijama i humorističkim programima, gdje je sarađivala sa legendama tog vremena. Njene izvedbe, bilo da je oponašala poznate ličnosti poput Merilin Monro, Tine Tarner ili tadašnjeg fudbalskog stratega Miljana Miljanića, uvijek su bile na granici šarma i sofisticiranog humora.
- Uprkos raznim transformacijama kroz koje je prolazila, bilo u promjenama frizura ili stila, Biljana je zadržala prepoznatljivu notu elegancije. Njena spoljašnjost uvijek je bila pažljivo njegovana, a iznutra je krasila svjesnost o sopstvenoj vrijednosti. Odmalena je živjela u raznim zemljama, jer joj je otac bio diplomata, što joj je omogućilo da stekne široko obrazovanje i poznavanje stranih jezika, ali i kulturnu širinu koju je nosila kroz cijeli život.
Na vrhuncu televizijske karijere, udala se za Dušana Mitevića, tada jednog od najuticajnijih ljudi jugoslovenskih medija. Njihov brak trajao je 24 godine, i bio je spoj dvije izuzetne ličnosti – on obrazovan i harizmatičan, ona duhovita i posebna. I sami su, kako je kasnije priznala, znali da ih zovu „lepotica i zver“, ali su se međusobno istinski poštovali i voljeli. Dobili su sina kojem su dali biblijsko ime, neuobičajeno za to vrijeme, čime su pokazali koliko im je individualnost bila važna.
- Krajem devedesetih, u vreme kada se politička situacija u zemlji zaoštravala, suočili su se sa prijetnjama koje su uključivale i mogućnost otmice njihovog sina. To ih je primoralo da 1999. godine napuste Beograd i presele se u Budimpeštu, gdje je Dušan, nažalost, preminuo samo nekoliko mjeseci kasnije. Taj gubitak duboko je pogodio Biljanu, ali nije ugasio njenu unutrašnju snagu.
Iako se povukla iz javnog života, Biljana nikada nije nestala iz sjećanja publike. Ostala je sinonim za ženu koja nije bila samo lijepa, već i autentična, hrabra i dostojanstvena. Za razliku od mnogih koji se trude da produže trenutke slave, ona je birala drugačiji put – povučeniji, ali ispunjen suštinom. Povremeno bi se pojavila u medijima, ne da bi tražila pažnju, već da bi podijelila poneki iskren uvid iz života.
- U godinama koje su uslijedile, posvetila se porodici, duhovnosti, putovanjima i umjetnosti. Njena radoznalost nije se gasila, a svoj dom otvorila je ljudima iz kulturnih i intelektualnih krugova. I dalje je njegovala svoj izgled i ponašanje, ne zato što je to očekivano, već zato što je to bila ona – dama u pravom smislu riječi.
Njen sin je odrastao u duhu vrijednosti koje su mu roditelji usađivali – poštovanje, znanje, sloboda mišljenja i dostojanstvo. Biljana nikada nije težila da kroz sina produži sopstvenu slavu; naprotiv, trudila se da ga nauči kako da bude čovjek sa stavom, bez obzira na spoljašnja očekivanja.
- Danas, Biljana živi mirno, daleko od javne buke, ali ne i zaborava. Njeno ime i dalje izaziva osmijeh kod onih koji se sjećaju njenih pojavljivanja, a mlađi koji čuju za nju prepoznaju u njenoj priči snagu jedne žene koja je znala da se sa stilom povuče, ne izgubivši ni gram svoje ličnosti. Ona je dokaz da prava ljepota nikada ne prolazi – ona se samo s godinama produbljuje.
