U današnjem ćlanku Vam donosimo priću o našoj pjevačici njenom životu i sudbini kako ga je krojila,u nastavku ne propustite…….
Životna priča Mine Kostić ispisana tugom, vjerom i hrabrošću
- Mina Kostić, poznata pjevačica iz Beograda, iza svjetla reflektora krije sudbinu nalik filmskom scenariju. Njeno pravo ime, Minira Jašari, i porijeklo iz muslimanske porodice, malo kome je poznato. Ipak, život joj je od rane mladosti priredio drastične zaokrete, a ključni trenutak bio je kada je, vođena unutrašnjim pozivom i tugom, napustila vjeru svojih roditelja i spas pronašla u hrišćanstvu.
Rođena je 1975. godine kao jedno od desetoro djece Alija i Zoje Jašari, u siromašnom domaćinstvu na Ledinama, u predgrađu Beograda. Njen otac bio je iz Uroševca, majka iz Peći. Porodica nije imala mnogo, ali ono što su imali dijelili su među sobom i sa komšijama. Djetinjstvo joj je bilo ispunjeno smijehom, muzikom i ljubavlju, iako materijalno oskudno.
- Ipak, život nije imao milosti. Kada je imala samo pet godina, u njen život je ušla Evdokija – Duda, tetka poznatog repera Đusa (Ivana Ivanovića). Iako je nikada formalno nije usvojila, Duda je postala Minina druga majka i najčvršći oslonac. Upravo u njenom domu Mina je pronašla sigurnost i dom koji je bio bliže centru grada, gdje je kasnije gradila svoj muzički put.
Mina je oduvijek znala da je muzika njen poziv. U osnovnoj školi već se isticala u horu, a sa samo 16 godina počela je da pjeva u kafanama. Prvi angažman dobila je zahvaljujući prijatelju Karanfilu Manojloviću Fuki, koji ju je i zaštitnički čuvao. Ubrzo su je primijetile i estradne legende poput Šabana Šaulića, Verice Šerifović, Jašara Ahmedovskog i Ace Lukasa. Nastupala je u elitnim restoranima i kafanama, gradeći reputaciju vanserijskog talenta.
Njeno ime, Minira Jašari, s vremenom joj je postalo prepreka. Ne samo zbog etničkih predrasuda, već i zbog ličnih odluka. Zbog problema s pasošem i želje da otputuje u Barselonu, odlučila je da ga promijeni. Sa 19 godina postaje Jasmina Kostić, kasnije poznata svima kao Mina. Ova promjena bila je i simbolična – okretanje novom identitetu, vjeri i životnom putu.
- Najdublji ožiljak na njenoj duši ostavila je tragedija iz 1992. godine, kada je u nesreći izgubila sestru, djevojčicu od samo 13 godina. Ta rana nikada nije zacijelila.
– „Jedna sestra mi se udavila… To je bio strašan trenutak. Nosim tu bol cijeli život, ali vjerujem da je to bila Božija volja. Sudbina,“ – pričala je Mina kroz suze.
- Kao da nije bilo dovoljno bola, i u ljubavi je doživjela razočaranja. Vjerovala je doktorima koji su joj rekli da neće moći da postane majka, ali sudbina joj je priredila još jedno iznenađenje – rodila je kćerku Anastasiju, iako se činilo da to nikada neće biti moguće.
Iako je majčinstvo ostvarila sama, to joj nikada nije predstavljalo slabost. Naprotiv, u majčinstvu je pronašla smisao i snagu da korača dalje, ne oslanjajući se ni na koga osim na sebe i svoju vjeru.
- Susret sa Džejem Ramadanovskim, muzičarem s kojim je dijelila mnogo toga – i tugu, i siromaštvo, i emocije – ostavio je neizbrisiv trag u njenom životu. On joj je pružio podršku u najtežim trenucima i dodatno ojačao njenu vjeru u ono nevidljivo – da sve ima svoj razlog.
Danas, Mina ne skriva svoju prošlost. Priča o njoj bez stida, već sa ponosom i vjerom da sve što je prošla – bilo je s razlogom. Iako se udaljila od islamske tradicije u kojoj je odrasla, danas bez dileme kaže da je pronašla svoj mir u hrišćanstvu, u molitvi i unutrašnjem balansu.
– „Bog mi je uvijek bio tu negdje blizu, i onda kad sam padala i onda kad sam se dizala. Danas znam, On me nikad nije napustio,“ rekla je jednom prilikom.
U svijetu u kojem su granice između religije, identiteta i porijekla često oštre, Mina je svojim životom pokazala kako ljubav, vjera i hrabrost brišu sve podjele. Njena priča nije samo o boli, već i o snazi da se preživi, preobrazi i voli – drugačije, iskreno i s vjerom u bolje sutra
