Jedna fotografija, stara 24 godine, promijenila je život mlade žene iz Ajdaha. Rendal je cijeli život znala da je usvojena, ali tek nakon što je na internetu podijelila sliku na kojoj je imala samo jedan dan – pronašla je svoju biološku majku i otkrila čitavu porodicu za koju nije znala da postoji.
- Na slici, snimljenoj 4. juna 2001. godine, vidi se mlada žena, Niki Lindzi, kako u suzama predaje svoju tek rođenu kćerku usvojiteljki, Teri. Taj trenutak bio je ispunjen tugom i ljubavlju – Niki je znala da daje svoju bebu u sigurne ruke, dok je Teri, svjesna te žrtve, pružala utjehu. „Moja mama ju je tješila, znajući da je podnijela najveću žrtvu da bi ona postala majka“, prisjeća se danas Rendal.
Teri je i sama prošla kroz teške životne izazove – zdravstveni problemi u dvadesetim onemogućili su joj da rodi biološko dijete. Potragu za majčinstvom nastavila je preko agencije za usvajanje, gdje je upoznala Niki. Dogovorile su se da će porodica Rendal dobiti priliku da joj pruži dom, ali Teri je insistirala da porođaj ostane trenutak između majke i djeteta, kako bi Niki mogla imati to dragocjeno sjećanje.
Prema pisanju portala “Blic Žena”, ovakav pristup u postupku usvajanja smatra se rijetkim, ali izuzetno važnim – pruža biološkoj majci osjećaj dostojanstva i ljubavi, dok djetetu ostavlja tragove vlastite priče. Upravo taj trenutak, uhvaćen na jednoj fotografiji, kasnije je postao ključ u potrazi za porijeklom.
- Tokom odrastanja, Rendal je uvijek znala istinu. Njeni usvojitelji otvoreno su govorili o usvajanju, naglašavajući koliko je njena biološka majka voljela i željela najbolje za nju. Ipak, kontakt između porodica vremenom je prestao. Kada je napunila 18 godina, počela je osjećati potrebu da sazna više – prvenstveno zbog zdravstvenih razloga, ali i zbog identiteta.
Prva pretraga na internetu pokazala joj je koliko je u Ajdahu teško doći do podataka o biološkim roditeljima. Potraga je zapela sve do ljeta 2025. godine, kada je naišla na Facebook grupu „Pronađite davno izgubljenog prijatelja ili rođaka – širom svijeta“. Odlučila je pokušati. Objavila je fotografiju – onu istu s porođaja – i napisala kratku priču. Samo 15 minuta kasnije, stigla je poruka koja će promijeniti sve.
„Hej, znam ko je tvoja biološka mama! Ako želiš, evo ti moj broj“, napisala je žena koja se predstavila kao sestra Niki Lindzi. Rendal je bila oprezna – znala je da postoje ljudi koji iskorištavaju ovakve situacije. No, žena je spomenula imena njenih usvojitelja, podatak koji Rendal nije objavila. Tada je shvatila da je sve istina.
- Kako navodi “Kurir.rs”, upravo ti sitni, ali ključni detalji često razdvajaju lažne tragove od pravih u potrazi za biološkim porodicama. Pouzdani podaci postaju most koji povezuje prošlost i sadašnjost.
Ubrzo je saznala da ima starijeg polubrata, mlađeg brata i mlađu sestru – potonje dvoje su njeni biološki brat i sestra jer su roditelji i dalje zajedno. Sve se odjednom činilo nestvarno – porodica koju je godinama zamišljala bila je samo dva sata vožnje od njenog doma u Fileru.
Rendal se najprije povezala s majkom putem društvenih mreža, otkrivši pritom da je propustila njenu poruku od prije više od godinu dana. Ispostavilo se da su je i biološki roditelji tražili otkako je postala punoljetna. Prvi video poziv bio je toliko emotivan da nije mogla izgovoriti ništa osim „Zdravo!“ prije nego što su krenule suze.
- Te iste večeri odlučila je da ne želi čekati. Vozila je prema Čabaku, srce joj je ubrzano kucalo. Kada se parkirala ispred restorana, čula je glas svoje biološke majke kako doziva njeno ime. „Zagrlila me najjače na svijetu i osjetila sam mir, kao da mi je skinut teret za koji nisam ni znala da postoji“, prisjeća se.
Ubrzo je upoznala i biološkog oca. Njegov zagrljaj bio joj je neobjašnjivo poznat – sve dok nije shvatila da na isti način grli i njena trogodišnja kćerka.
Tokom razgovora, saznala je za tradiciju koju je porodica održavala sve ove godine – svake godine na njen rođendan, radili su malu gestu u njenu čast i čuvali čestitke. „Nikada nisu zaboravili na mene“, rekla je Rendal kroz suze.
- Prema pisanju “Večernjih novosti”, psiholozi smatraju da ovakve porodične tradicije, čak i kada su jednosmjerne, pružaju osjećaj povezanosti koji može biti presudan u kasnijem uspostavljanju odnosa.
Nakon prvog susreta, usvojiteljska i biološka porodica okupile su se na zajedničkom roštilju. Rendal je upoznala rodbinu, a njena djeca dobila su „potpuno novi par baka i deka“. Posebno ju je dirnulo što biološka porodica poštuje ulogu njene usvojiteljke Teri, ne pokušavajući je zamijeniti.
„Oni znaju da su me moji roditelji odgojili i to ne osporavaju. Ali sada imam i krvnu vezu koja me prihvatila i tražila svih ovih godina“, kaže Rendal.
Danas, ona opisuje svoj život kao film – pun neočekivanih obrata, suza i zagrljaja. I, kako sama kaže, svijet sada izgleda svjetlije, a ona se osjeća pronađeno.
