Dragomir Bojanić poznat pod nadimkom Gidra bio je jedan od najupečatljivijih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije.moramo priznat da smo uživali gledat njegove filmove koji su itekako ostavili veliki trag na cijelu Jugoslaviju.
- Njegova karijera obuhvatala je sve – od teške porodične prošlosti, preko pozorišnih dasaka, pa sve do velikih filmskih ekrana u Italiji, gde se proslavio u ulozi revolveraša u špageti vesternima pod imenom Entoni Gidra. Iako su tada italijanske vestern produkcije bile prepoznatljive po američkom modelu, Gidra je unio svoj lični pečat i harizmu koji su ga izdvojili od ostalih.
U tim filmovima, Gidra je tumačio ćutljive, ali smrtonosne likove koji su umjesto riječi koristili metke. Njegov legendarni potez, pucanje revolverom iza leđa, postao je sinonim njegovog lika. Njegov nastup je bio toliko upečatljiv da su ga poređivali s Klintom Istvudom, a neki su smatrali da ga čak i nadmašuje u autentičnosti. Njegovom šarmu i pojavi nisu odolevale ni žene, ni publika.
- Ipak, iza takve pojave stajao je čovjek skromnog porijekla i teške životne sudbine. Rođen 1933. godine u Kragujevcu, u porodici obrazovanih ljudi, rano je ostao bez roditelja. Majka mu je umrla od tuberkuloze, a otac, oficir kraljevske garde, nestao je u poslijeratnim godinama. Kao dječak od devet godina, Gidra je postao siroče. Događaj koji je obilježio njegovo djetinjstvo bila je scena kada je prepoznao dedin šinjel na stražaru – trenutak u kojem je shvatio da je njegov otac ubijen.
U takvim okolnostima odrastao je snažan, ali i osjećajan. Život ga je brzo oblikovao, a njegovi počeci u glumi bili su skromni. Ušao je u amatersko pozorište, a potom i u Kragujevačko pozorište, gdje su mu kolege skupile novac da ode u Beograd na prijemni za Akademiju. Bez smještaja, spavao je u prostoriji na Akademiji koju su mu očistile čistačice, zahvaljujući razumijevanju profesora Raše Plaovića.
- Na Akademiji je upoznao i ljubav svog života, glumicu Ljiljanu Kontić, s kojom je imao buran, ali dugotrajan odnos. Venčavali su se i razvodili više puta, ali nikada se nisu potpuno razdvojili. Njihov brak bio je oličenje umjetničkog života – pun emocija, sukoba i ljubavi. Njegova ćerka Jelena Bojanić kasnije je opisala kako su se mnoge njegove navike, poput psovanja, činile neodoljivo simpatičnima baš zbog njegove neposrednosti i topline.
Iako je u Italiji uživao uspjeh, vratio se u Jugoslaviju iz nostalgije. Na domaćoj sceni ostvario je niz važnih uloga, a za film „Svadba“ dobio je prestižnu Zlatnu arenu. Ipak, publika ga najviše pamti po ulozi Žike Pavlovića u serijalu „Žikina dinastija“. Iako je ta uloga u početku bila sporedna, Gidra ju je pretvorio u kultnu figuru jugoslovenske kinematografije. Serijal je sniman često bez gotovog scenarija, uz mnogo improvizacije, ali zahvaljujući njegovoj harizmi, stekao je ogromnu popularnost.
- Gidra nije bio samo glumac već i čovjek koji je brinuo o mladim kolegama. Glumac Nikola Kojo ispričao je kako mu je Gidra došao u posjetu u vojsku i izveo ga iz kasarne da ga nahrani i podigne mu moral – iako nije imao nikakav posao u blizini. Ta vrsta brige i solidarnosti bila je prirodna Gidri, jer je i sam znao kako je to kada nemaš nikoga.
Glumac Petar Božović ga je doživljavao kao drugog oca jer su zajedno glumili u njegovom prvom filmu. Mnogi mladi glumci su vikendima ručavali kod Gidre, koji je znao koliko je važno da mladi osjećaju podršku i pripadnost.
- Na samrti, kada je bolovao od teške bolesti, nalazio se na VMA, okružen vojnicima i ranjenicima. I tada je ostao ono što je oduvijek bio – zabavljač, čovjek duha. Noćima je pričao viceve i uveseljavao ranjene mladiće, znajući da mu se kraj bliži. U sobi u kojoj je boravio dešavala se prava mala pozorišna predstava – humor kao terapija, kao otpor smrti.
Dragomir Bojanić Gidra preminuo je 1993. godine, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u kulturi regiona. Njegova karijera bila je spoj drame, komedije i života samog. Ostao je zapamćen kao glumac snažnog izraza, ali prije svega kao čovjek velikog srca. Njegov život i djelo nastavljaju da inspirišu i povezuju generacije koje ga se sjećaju ne samo po likovima koje je igrao, već i po duši koju je svemu davao.
