Svima nam je poznata popularna pjevačica narodne muzike Lepa Lukić koja je kako nam je već poznatto već dugi niz godina veliki fan kocke , amožemo reć da joj je to jedini porok koji ima i vrlo često se nađe u osuđivanju javnosti.
- Lepa Lukić, legendarna narodna pjevačica, već godinama otvoreno govori o svom najvećem poroku – kocki. Iako u javnosti često nailazi na osudu, ona ne vidi ništa loše u tome što dio svog slobodnog vremena, naročito otkako je u penziji, provodi igrajući karte ili u kazinu. Za nju je to način da se razonodi, opusti i „pusti ventil“.
Nedavno se u selu Preljina kod Čačka ponovo pokrenula priča o njenoj sklonosti ka kockanju. Dragan Nikolić, mještanin tog kraja, prisjetio se vremena kada je pjevačica često boravila u njihovoj kući, gdje se organizovalo druženje uz karte. Prema njegovim riječima, Lepa je tada bila jedina žena kockar u društvu, poznata po tome da igra velike iznose. Društvo su joj pravili poznati lokalni kockari, među kojima i izvjesni Boško, za kojeg kaže da je kasnije otišao u Njemačku kako bi se oporavio od gubitaka – i vratio se da sve opet izgubi.
- Nikolićev djed Simo, čuveni kockar u selu, bio je rođeni brat njegove bake, koja ih je često tjerala iz kuće zbog partija koje su se znali otegnuti do kasno u noć. Lepa je, prema njegovim sjećanjima, dolazila uveče poslije nastupa u lokalnim kafanama, a kockanje je tada bilo intenzivno, s velikim ulozima i još većim emocijama.
Mediji su pokušali da dobiju komentar od same pjevačice na Nikolićeve tvrdnje. Međutim, Lepa je reagovala burno. Na sam pomen teme kockanja, iznervirala se i prekinula poziv, rekavši kratko da je u svojim godinama ne zanima ko šta kaže i da nema namjeru nikome da se pravda što „se kartala“.
- U ranijim izjavama za medije, Lepa Lukić je objašnjavala svoju ljubav prema igrama na sreću kao nešto što nije destruktivno. Tvrdi da nikada nije prešla granicu, da zna kada treba stati, i da u kazinu nikada nije trošila novac koji si ne može priuštiti da izgubi. Uvijek je podvlačila da ne pije, ne puši, ne koristi droge, i da je kocka njen jedini porok, ali da je i to pod kontrolom.
Blejdžek joj je omiljena igra, a na kocku gleda kao na svojevrstan hobi. Tvrdi da ne ide u kazino da bi varala ili zavaravala druge, već isključivo iz razonode. Ako vidi da nema sreće, kako kaže – prekine igru i ide kući. Nema rasipanja, niti opijanja, a kako ističe, narod zna da voli igru i zabavu, ali da to nikoga ne bi trebalo da pogađa, jer troši svoje pare koje je godinama pošteno zaradila.
- U njenim izjavama jasno je izražen stav da se ne osjeća krivom zbog onoga što je lična odluka i privatna stvar. Ponavlja da nije ničije pravo da je osuđuje zbog izbora kako koristi svoj novac. „Za svoje pare mogu da budem gdje hoću“, poručuje, dodajući da ni u mladosti nije bila sklona porocima, a da je sada, u penzionerskim danima, kocka tek način da ostane aktivna i mentalno stimulisana.
Osim toga, naglašava da i dalje vodi računa o svojim finansijama i da nikada nije dozvolila sebi da zapadne u dugove ili da joj igre utiču na osnovne životne troškove. Za razliku od mnogih, kako kaže, zna granicu, i uvijek pazi na ono što može, a što ne može sebi da dopusti.
- Njena izjava završava snažnom porukom: nije problem u tome što se kocka, već u tome što ljudi ne razumiju da je to za nju samo zabava. I dalje ostaje pri tome da nikome nije učinila loše, niti se ponašala neodgovorno – a ono što radi u slobodno vrijeme ne treba biti predmet osude.
Bez obzira na kontroverze koje prate njenu sklonost ka kocki, Lepa Lukić ostaje vjerna sebi – žena jakog karaktera, koja ne dozvoljava da je društveni pritisak natjera da se odrekne onoga što joj, kako kaže, donosi radost.
