Životna priča Rade Džanalijeve više liči na scenarij za film nego na stvarnost. Nekadašnja zatvorenica, danas je popularna blogerka koja bez zadrške dijeli detalje svoje burne prošlosti. Njeni usponi i padovi pokazuju koliko je tanko tlo između potpune propasti i druge šanse za normalan život.
- Rada je odrasla u romskoj porodici, okružena običajima koji nisu uvijek davali prostora za ličnu slobodu. Njena majka se udala za Roma, pa je i Rada od malena bila dio tog okruženja iz kojeg je željela pobjeći. Sa samo 16 godina, život joj se zauvijek promijenio – roditelji su je udali za bogatog Roma, ali Rada nije mogla podnijeti takav život i odlučila je pobjeći. Da bi spriječila mogućnost povratka u zajednicu koja ne oprašta djevojkama koje izgube nevinost van braka, namjerno je spavala sa svojim momkom. Time je zatvorila vrata povratka, ali otvorila nova – još teža.
Brzo je uslijedila udaja za Stasa, muškarca koji joj nije pružio miran porodični život. Bio je ovisnik i potpuno indiferentan prema njoj i njihovom novorođenom sinu Nikiti. U očaju i bez podrške, Rada je posegnula za jedinom stvari koju je naučila u okruženju u kojem je odrasla – prodajom narkotika. Uhvaćena je i osuđena na osam i po godina zatvora.
“Nisam umjela drugačije. Nisam znala kako da zaradim legalno, nisam znala čak ni da čitam i pišem. Zatvor je za mene bio kraj svega,” priznala je jednom prilikom.
- Nakon izlaska na slobodu osjećala se izgubljeno u savremenom svijetu. Ništa nije bilo kao ranije. Godine provedene iza rešetaka ostavile su dubok trag. Prvi dan u zatvoru pamtim po tome što sam plakala satima. Zidovi, beton, rešetke – sve mi je izgledalo kao tamnica bez izlaza.
Život u koloniji bio je strog i neumoljiv. Svako jutro počinjalo je ustajanjem uz rusku himnu, potom vježbe i brzo spremanje za doručak. “Ako imate sreće, stignete se umiti jer su redovi beskonačni,” prisjećala se Rada kasnije. Hrana je bila jednolična – ječmena kaša gotovo svaki dan, a povremeno bi “praznikom” dobile malo griza ili pirinča kuvanog na mlijeku. Dan je bio organizovan do posljednjeg minuta: postrojavanja, radne obaveze, provere. Slobode gotovo da nije bilo.
U ćeliji je dijelila prostor s dvije žene, obje optužene za ubistvo. Madraca je bilo samo dva, pa su spavale na smjene, a treća je noći provodila sjedeći pored. “Čovjek se na sve navikne, pa sam i ja naučila kako da preživim iza tih zidova,” rekla je.
Najteže joj je padalo to što nije imala podršku izvana. Njena majka je u to vrijeme takođe bila u zatvoru, a s ostatkom porodice nije održavala kontakt.
- Ali nakon izlaska Rada je odlučila da sebi pruži novu šansu. U Moskvi je 2019. pokrenula projekat “Instazechka” kako bi pomogla bivšim zatvorenicima da se reintegrišu u društvo. Na svom YouTube kanalu počela je otvoreno govoriti o prošlosti i izazovima s kojima se suočila. Iskrenost je naišla na podršku i uskoro je postala popularna blogerka koja inspirira hiljade ljudi.
“Nisam htjela ništa kriti. Kad sam podijelila svoju priču, osjetila sam olakšanje i snagu. Više se ne bojim osuda jer znam da sam danas druga osoba.”
- Sada je posvećena pomoći drugima da pronađu put iz tame, baš kao što je i ona to učinila. Na hejtere se ne obazire, svjesna da svako nosi svoj teret. Najvažnije joj je što je ponovo uspostavila blizak odnos sa sinom Nikitom, koji sada ima 18 godina i sprema se za samostalan život. “Ponosna sam što imamo povjerenje jedno u drugo. To mi je najveći uspjeh,” kaže Rada.
Naučila je cijeniti vrijeme, ljude i male stvari koje život čine vrijednim. Zatvor ju je slomio, ali i izgradio. Umjesto da nastavi starim putem, izabrala je zdrav razum i odlučila da pokaže kako promjena nije samo moguća, nego i neophodna.
“Svi pravimo greške. Nije pitanje ko smo bili, nego ko odlučimo da postanemo,” poručuje Rada, ostavljajući nadu da i oni najizgubljeniji mogu pronaći novi početak.
