U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču čovjeka koji je doživio prevaru i odlučio to podijeliti sa nama.Naime radi se da je 12 godina radio kaoo vožač i s tim morao stalno da bude odsutan od kuće dok je njegova supruga bila domaćica i uz sve to našla ljubavnika.Šta se desilo sa ovim parom i dali su uspijeli izgladit odnose saznajte više u nastavku teksta….
- Dvanaest godina života na točkovima, dani i noći provedeni po putevima Balkana, po kiši, suncu i snijegu. Takav je bio život Jovice, kamiondžije iz okoline Kruševca, koji je sve to radio ne zbog luksuza, već da bi obezbijedio dostojanstven život svojoj porodici. Radio je neumorno, sanjajući zajedničku budućnost, dom pun topline i sigurnosti, a ono što je zatekao kad se vratio – srušilo mu je sve što je gradio.
Godinama je vozio bez prestanka, često bez pojma koji je dan, ali sa jasnim ciljem – da otplati kredit za stan, da njegova djeca imaju sve što im treba, da žena kojoj je vjerovao ne mora brinuti ni o čemu. Svaki zarađeni dinar bio je pažljivo slat kući, gdje je vjerovao da neko broji dane do njegovog povratka. Iako je bio stalno odsutan, vjerovao je da su zajedno, barem u srcu i cilju.
- Vremenom je, ipak, počeo osjećati da se nešto mijenja. Nisu to bili jasni znaci, više slutnje. Njegova supruga je postajala sve hladnija. U početku je mislio da je to posljedica njegovog izbivanja – žena sama s djecom, dani prolaze bez njega. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, osjećaj udaljenosti više nije mogao objasniti samo kilometrima.Pravi šok došao je sasvim nenajavljeno, jednog jutra koje mu je zauvijek ostalo urezano u pamćenje. Dobio je poziv od šefa – rekao mu je da može kući na nekoliko dana, jer će njegovu turu preuzeti drugi vozač. Iskoristio je priliku da iznenadi porodicu. Nije se javio nikome, kupio je poklone za djecu, parfem za ženu koji je voljela. Želio je da ih iznenadi – tiho se uvukao u kuću, ne želeći nikoga probuditi.
Ali onda je čuo nešto što ga je zaustavilo – muški smijeh. Dolazio je iz spavaće sobe. U njegovom krevetu. U njegovoj kući.Zanijemio je. Tijelo mu se treslo, noge klecale, srce kao da je stalo. I onda – poznato lice. Ljubavnik njegove žene bio je njegov bivši kolega, čovjek kojem je, u najtežim trenucima, sam pozajmljivao novac.To nije bio samo udarac na ponos. Bio je to lom svega što je vjerovao da ima. A najviše ga je pogodio hladan pogled njegove žene – nije bilo ni srama, ni iznenađenja. Samo ravnodušnost, kao da je čekala da on sam kaže „odlazi“, kako bi izgledalo da je to njegova odluka.
- Nakon svega, ona je otišla s ljubavnikom, bez pogleda unazad. A pare? Godine žrtvovanja, dani provedeni na putu, večeri u kabini, hrana iz pumpi i usamljenost – sve to je, kako kaže, finansiralo tuđu ljubavnu romansu. Novac je otišao na poklone, večere, salone ljepote i putovanja – za drugog muškarca.„Zamislite“, kaže Jovica, „da vam cijeli radni vijek stane u jednu rečenicu: radio sam da drugi živi sa ženom koju sam volio.“
Nakon toga je krenuo pakao. Počeli su zdravstveni problemi. Dijagnostikovan mu je dijabetes, smršao je 18 kilograma, upao u depresiju. Dani su mu prolazili kao kroz maglu, nije znao da li je budan ili u nekom košmaru. Ipak, uz pomoć prijatelja i terapije, pokušao je da se sabere.
- Danas ponovo vozi, ali kaže da više ne sanja o povratku kući – jer te kuće, one koju je zamišljao, više nema. Naučio je bolnu lekciju – da ponekad nije dovoljno samo raditi i voljeti. Da život može biti okrutan, da te najdublje rane ne nanose neznanci, već oni koje si najviše volio i kojima si najviše dao.Ipak, iako slomljen, Jovica se ne predaje. Danas pokušava živjeti za sebe, korak po korak, dan po dan. Bez velikih snova, ali s nadom da još nije kasno da pronađe mir koji zaslužuje.
