
Kada se udala, nije mogla ni naslutiti koliko će joj život u braku biti težak. Prvog jutra, svekar joj je prišao i rekao: „Dijete moje, neka ti je Bog na pomoći.“ U tom trenutku pomislila je da pretjeruje ili da mu nešto nije u redu, ali dvije godine kasnije te riječi su joj se vratile s punim značenjem.
Razlog je bila svekrva – žena koju opisuje kao izrazito zlu i manipulativnu. Svekar je, provodeći s njom desetine godina, najbolje znao o kakvoj se osobi radi. U početku, dok su se ona i njen budući muž zabavljali, sve je bilo u redu – svekrva tada nije ni znala za njihovu vezu. Ali onog trenutka kada se umiješala u njihov zajednički život, krenuo je pakao.
Kaže da svekrva svakodnevno nagovara svog sina, njenog muža, na razne postupke protiv nje. Dva puta je, nakon takvih nagovora, doživjela i fizičko nasilje. Iako se trudila da održi brak, shvatila je da se situacija ne mijenja. Sve što je bilo lijepo u njihovom odnosu nestalo je onog trenutka kada su se u njega umiješali otrovni komentari i manipulacije.
Danas, nakon dvije godine, razmišlja o razvodu. U sebi donosi odluku da mu prepusti život sa „mamicom“ koja, kako kaže, očito ima najveći uticaj na njega. Shvatila je da mir i dostojanstvo nemaju cijenu, a da ljubav ne može opstati tamo gdje je narušena osnovna sigurnost i poštovanje.
BONUS TEKST
U vremenu kada se sve veći broj ljudi suočava s dijagnozom raka, prava podrška oboljelima postaje presudna ne samo za njihov fizički, već i psihološki oporavak. Ipak, mnogi se, iako dobronamjerni, osjećaju nesigurno kada trebaju razgovarati s osobom koja prolazi kroz tako tešku borbu. U želji da ponude utjehu, nerijetko izgovore riječi koje, umjesto da pomognu, mogu izazvati dodatni emotivni teret.
Oni koji se suočavaju s bolešću prolaze kroz složeni splet emocija – strah, tugu, osjećaj gubitka kontrole i ponekad želju da se o bolesti govori, a ponekad potrebu da se o njoj šuti. S druge strane, prijatelji i porodica često osjećaju tugu i bespomoćnost, pa se brinu da će reći nešto pogrešno. Blic Žena prenosi kako je upravo ta nesigurnost razlog što se mnogi povuku, iako bi prisutnost i spremnost da slušaju bila daleko vrijednija od savjeta.
Postoji nekoliko uobičajenih grešaka koje bi trebalo izbjegavati. Prva je govoriti osobi šta biste vi učinili na njihovom mjestu – fraze poput “Ja bih odmah išla na operaciju” mogu zvučati osuđujuće. Umjesto toga, korisnije je reći: “Ovde sam ako želiš da pričaš o tome.” Druga greška je prebacivanje fokusa na sebe – ako oboljeli na kraju počne vas tješiti, to znači da podrška ide u pogrešnom smjeru.