U današnjem svijetu, gdje se svakodnevni tempo života ubrzava, važnost slušanja vlastitog tijela nikada nije bila izraženija. Ljudi često zanemaruju prve znake upozorenja koje im organizam šalje, sve dok ne postane prekasno.
- Među tim tihim, podmuklim upozorenjima, nalazi se i problem krvnog pritiska – stanje koje mnogi prepoznaju, ali malo njih uistinu razumije.Krvni pritisak ne boli, ali može itekako povrijediti, kako simbolično, tako i doslovno. Osobe koje pate od hipertenzije, često ni ne znaju da su bolesne. Simptomi su nejasni, zamagljeni, često prisutni ali zanemareni: lagana glavobolja, vrtoglavica, osjećaj nesigurnosti pri hodu, pritisak u grudima. Nekad se javlja zujanje u ušima ili smetnje s vidom, ali ti znaci djeluju prolazno, čak bezopasno – sve dok ne dovedu do ozbiljnih posljedica. Upravo u toj nevidljivosti leži njena opasnost.
Ljekari upozoravaju da se hipertenzija često otkriva slučajno, prilikom rutinske kontrole ili uslijed već nastalih komplikacija. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da jedna trećina pacijenata uopće ne zna da ima povišen pritisak, niti razumije šta ga uzrokuje. Veliki broj ljudi vjeruje da je to neizbježan dio života, posebno s godinama, dok se istina nalazi negdje drugdje – u lošim navikama, hroničnom stresu, nepravilnoj ishrani i nedostatku fizičke aktivnosti.
- Kardiolozi sa Kliničkog centra Srbije u više navrata su isticali da “tišina bolesti” ne znači da je ona bezopasna. Naprotiv, neliječena hipertenzija može dovesti do oštećenja srca, bubrega i moždanog udara, a nerijetko je i direktan uzrok smrti. U studiji objavljenoj u časopisu Vojnosanitetski pregled, jasno je naznačeno da se broj oboljelih u regionu stalno povećava, a da svijest o prevenciji i dalje ostaje na zabrinjavajuće niskom nivou.
U svemu tome, stres igra ključnu ulogu. Na Balkanu, gdje se svakodnevni problemi često guraju pod tepih, a emocionalne krize “rješavaju” ćutanjem, stres se taloži i bukvalno razara iznutra. Životni tempo koji nalaže da se mora stići na posao, brinuti o porodici, platiti računi i pri tom ostati nasmijan, zapravo je savršeno plodno tlo za razvoj hipertenzije. Pritom, rijetko ko uzima trenutak da se zapita: kako se moje tijelo danas osjeća?
- Zabrinjavajuće je i to da 30 do 40 posto oboljelih ima vrlo ograničeno znanje o vlastitom stanju. Ne znaju kada i kako da mjere pritisak, ne prepoznaju simptome, niti znaju koje su dugoročne posljedice ako ga ne kontrolišu. U izvještaju koji je objavila Agencija za javno zdravstvo Federacije BiH, navodi se da čak ni oni koji dobiju dijagnozu često ne uzimaju terapiju redovno, ili je uopće ne shvataju ozbiljno.
Jedan od većih problema jeste i to što simptomi povišenog pritiska nisu spektakularni. Oni se ne vide, ne ometaju drastično svakodnevnicu – sve do trenutka kada učine nepopravljivu štetu. Tijelo šuti, ali trpi, a kada se javi bol – često je već kasno.
U Srbiji, prema podacima Batuta, više od 46% odraslih ima problema s pritiskom, dok značajan dio njih nikada nije ni otišao kod ljekara. Brojne zdravstvene kampanje pokušavaju podići svijest građana, ali borba protiv rutine, neznanja i “to nije ništa” stava i dalje traje. Zdravlje se prečesto stavlja na posljednje mjesto.
- Da stvar bude ozbiljnija, hipertenzija ne pogađa samo starije. Sve češće se dijagnostikuje i kod mladih, naročito onih koji imaju sjedilački način života i rade pod konstantnim pritiskom. U razgovoru za portal Zdravlje.hr, doktorka M. Lukić izjavila je: “Vidimo ljude od 30 godina sa vrijednostima pritiska koje su ranije bile rezervisane za 60-godišnjake. Promjena stila života je hitna potreba, a ne preporuka.”
Šta možemo učiniti? Prvi korak je edukacija – razumjeti kako bolest funkcioniše i kako je spriječiti. Mjerenje krvnog pritiska ne bi smjelo biti rezervisano samo za ljekarske ordinacije. Danas su dostupni brojači koji omogućavaju jednostavno praćenje kod kuće. Takođe, važno je korigovati ishranu, smanjiti unos soli, gaziranih pića i masne hrane. Svakodnevna fizička aktivnost, makar u vidu šetnje, ima višestruki benefit.
Naravno, ništa od toga nije dovoljno bez mentalnog balansa. Borba protiv stresa nije luksuz, već prioritet. Naučiti reći “ne”, usporiti, izdvojiti vrijeme za sebe – male promjene čine razliku. A kada se pojave i najmanji simptomi, važno je reagovati odmah, a ne čekati da ih sudbina pretvori u tragediju.
- U konačnici, tijelo uvijek šalje znakove. Na nama je da ih prepoznamo i djelujemo. Zdravlje nije nešto što dolazi samo po sebi – ono se gradi, njeguje i čuva svaki dan. I najtiši glas koji dolazi iznutra može biti najvažnije upozorenje koje ćemo ikada čuti
