U tišini svakodnevnog života, tamo gdje se godinama podrazumijevaju bliskost i zajednički rituali, ponekad se dogode promjene koje isprva djeluju bezazleno. Tako je i u ovom slučaju brak izgledao stabilno, gotovo rutinski siguran.
- Godinama su dijelili isti krevet, iste večeri i iste jutarnje navike, bez ikakvih izuzetaka. Zato je trenutak kada je suprug jedne večeri uzeo jastuk i mirno rekao da ide spavati u drugu sobu djelovao gotovo komično. Obrazloženje je bilo jednostavno – treba mu malo mira. Smijeh je tada bio spontana reakcija, jer nije postojala ni najmanja sumnja da se iza tih riječi krije nešto ozbiljnije.
Međutim, ono što je trebalo trajati jednu noć pretvorilo se u tišinu koja je trajala danima. Nije se vratio sljedećeg jutra, niti narednog dana, niti nakon sedmice. Svaka noć postajala je potvrda da se nešto nepovratno promijenilo. U pokušaju da pronađe uzrok, žena je okrenula sumnju prema sebi. Počela je mijenjati vlastite navike, istraživati aplikacije za praćenje sna, koristiti razne sprejeve, čajeve i čak prilagoditi položaj spavanja, uvjerena da je problem u njenom snu. Ipak, bez obzira na sve pokušaje, vrata gostinske sobe su svake večeri bila zatvorena, a suprug je unutra unosio telefon, laptop i punjače, kao da se sprema za dug boravak, a ne običan san.

- S vremenom je postalo jasno da se ne radi samo o spavanju. Prestao se presvlačiti u zajedničkoj sobi, tuširanje je preselio u drugi dio stana, a gostinska soba je postala njegov pravi životni prostor. Najteži dio nije bila fizička udaljenost, već unutarnji osjećaj da ona zapravo nije uzrok problema. Ta spoznaja, koliko god bila bolna, počela je polako da se nameće kao jedina istina.
Prema podacima i analizama domaćih stručnjaka koje često objavljuju portali poput Klix.ba i Avaz.ba, emocionalno udaljavanje u braku često se prvo manifestuje kroz fizičko povlačenje i izbjegavanje zajedničkih prostora, mnogo prije nego što istina izađe na vidjelo. Upravo takav obrazac ponašanja bio je prisutan i ovdje, iako ga je tada bilo teško jasno imenovati.
- Jedne noći odlučila je da prestane nagađati. Sa rezervnim ključem za koji on nije znao i alarmom navijenim u kasne sate, tiho je prišla vratima gostinske sobe. Ono što je zatekla nije ličilo ni na kakav oblik odmora. Krevet je bio pomjeren u stranu, a na njegovom mjestu nalazio se sto sa dva monitora, profesionalnim mikrofonom i kamerom uperenom prema stolici. Zidovi su bili prekriveni tamnim zavjesama, stvarajući atmosferu improviziranog studija. Suprug je sjedio za stolom sa slušalicama na glavi, potpuno uronjen u svijet koji nije imao veze s njom.
Na ekranima su se nizali komentari, poruke i emotikoni, a povremeno su se čuli ženski glasovi. Njegov smijeh bio je topao i zavodljiv, drugačiji od onoga koji je ona poznavala. Pred njom je sjedila verzija njenog muža koju nikada nije upoznala, samouvjerena i usmjerena prema publici koja mu je pružala pažnju i divljenje. U tom trenutku postalo je jasno da on nije tražio mir, već prostor u kojem može živjeti život bez stvarnih obaveza i odgovornosti.
- Kada je škripa vrata otkrila njeno prisustvo, reakcija nije bila stid, već ljutnja. Pitanje koje joj je postavio zvučalo je kao optužba, kao da je ona narušila njegov svijet, a ne obrnuto. Istina je izašla hladno i bez imalo kajanja – gotovo godinu dana vodio je online kanal, imao publiku i posebno žensku pažnju. Priznao je da se preselio jer mu je ona smetala, jer pored nje nije mogao biti ono što je želio predstavljati drugima.

- Psiholozi u Bosni i Hercegovini, čije se analize često citiraju u emisijama i tekstovima na BHRT-u, ističu da ovakvi oblici emocionalne prevare često bole više od klasične nevjere, jer partner biva zamijenjen publikom, a bliskost – lažnim osjećajem divljenja. Upravo ta spoznaja bila je ključna u ovom slučaju.
Najbolnija rečenica nije bila vezana za druge žene, već za nju samu. Nazvao ju je dosadnom, predvidivom i „previše stvarnom“. U tom trenutku shvatila je da hrkanje nikada nije bilo problem. Problem je bio to što je bila partner, a ne obožavateljka, neko ko vidi slabosti, a ne samo idealiziranu sliku sa ekrana. Te noći nije plakala. Tišina je bila snažnija od suza, a odluka se formirala gotovo neprimjetno.
- Sutradan je ostavila kratku poruku, bez dramatike i bez emocija. U njoj je jasno stavila do znanja da zna istinu i da ne namjerava živjeti pored nekoga ko ju je izbrisao iz vlastitog života. Nije bilo pokušaja da je zadrži. Tek kasnije, kada su virtuelni aplauzi utihnuli i kada je shvatio da stvarni život ne funkcioniše kao lajkovi, pokušao je da se vrati. Tada je već bilo kasno.
Prema istraživanjima o savremenim odnosima koje su prenosili domaći portali poput N1 BiH i Oslobođenja, sve veći broj brakova se suočava s problemima izazvanim digitalnim bijegom i zamjenom stvarne bliskosti online pažnjom. Ovaj slučaj je samo jedan od primjera te tihe, ali razorne pojave.

Na kraju, ostala je sama, ali mirna. Po prvi put nakon dugo vremena, shvatila je da nije luda, zahtjevna niti problem. Naučila je da kada te neko izbaci iz kreveta bez borbe, često te je izbacio iz svog života mnogo ranije. Danas spava tiho, bez straha i bez laži, sigurna u vlastiti prostor i vrijednost. U toj tišini pronašla je slobodu koju ranije nije znala ni da traži









