U današnjem članku vam pišemo na temu jedne namirnice koju mnogi vole, ali koja često prva dođe na loš glas kada se pojavi problem s holesterolom. Ovo je priča o siru, zdravlju srca i onom vječnom pitanju – da li se baš svega moramo odreći ili ipak postoji mjera.
- Kada ljekar saopšti da je holesterol povišen, većina ljudi osjeti laganu paniku. U glavi se odmah pravi spisak namirnica koje „više nikada“ ne bi smjele da se nađu na tanjiru. Među prvima je gotovo uvijek sir. Razlog za to leži u činjenici da mnoge vrste sira sadrže veliku količinu zasićenih masti, koje su direktno povezane sa povećanjem LDL, takozvanog lošeg holesterola. Kako objašnjava Keri Gans, dugoročno povišen LDL može povećati rizik od razvoja srčanih bolesti.
Ipak, važno je odmah razjasniti jednu stvar – dijagnoza povišenog holesterola ne znači automatski kraj uživanja u siru. Prema riječima Džesika Kording, količina sira koju bi neko trebalo da ograniči zavisi od više faktora: genetske predispozicije, opšteg zdravstvenog stanja i ukupne ishrane. Drugim riječima, nije isto ako se sir jede povremeno kao dodatak obroku ili ako je svakodnevna glavna namirnica.
Ipak, stručnjaci se slažu da postoji jedna vrsta sira na koju bi osobe s povišenim holesterolom trebalo posebno da obrate pažnju. Riječ je o mekim, kremastim sirevima, a među njima se najčešće izdvaja Brie. Ovaj sir je poznat po svojoj bogatoj teksturi i blagom ukusu, zbog čega ga je lako pojesti više nego što je planirano. Tara Gidus Kolingvud objašnjava da je Brie sir pun zasićenih masti i da ga je najbolje posmatrati kao povremenu poslasticu, a ne kao redovan dio jelovnika.
- Jedna standardna porcija od oko 28 grama Brie sira sadrži približno 7,5 grama masti, od čega je gotovo 5 grama zasićenih. Problem nastaje jer većina ljudi rijetko stane na toj količini. Njegova meka struktura i prijatan ukus često dovedu do toga da se pojede duplo ili trostruko više, čime se vrlo lako premaši preporučeni dnevni unos zasićenih masti. Kako ističe Gans, upravo ta „neprimjetna količina“ predstavlja najveći rizik.
Brie nije jedini sir koji može predstavljati problem. Prema savjetima stručnjaka, oprez je potreban i sa drugim mekim i kremastim sirevima, uključujući triple cream sireve i razne prerađene sirne namaze. Bet Voren upozorava da prerađeni sirevi, pored zasićenih masti, često sadrže i velike količine natrijuma, što dodatno opterećuje srce i krvne sudove.
Sve ovo ne znači da je sir „zabranjena namirnica“, već da zahtijeva svjesniji pristup. Ključ je, kako kažu dijetetičari, u umjerenosti i pravilnom izboru. Manje masne opcije poput mozzarelle sa smanjenim procentom masti, fete ili kozjeg sira mogu biti znatno bolji izbor za osobe koje paze na holesterol. Veličina porcije je presudna – držanje količine od oko 28 grama može napraviti veliku razliku na duže staze.
- Još jedan važan aspekt je ukupna ravnoteža u ishrani. Ako većina masti koje unosimo dolazi iz nezasićenih izvora poput maslinovog ulja, avokada, orašastih plodova i sjemenki, povremeni komad sira neće imati isti negativan efekat. Kording posebno naglašava značaj kombinovanja sira s namirnicama bogatim rastvorljivim vlaknima, jer je dokazano da ona pomažu u snižavanju LDL holesterola. Povrće, voće, mahunarke i integralne žitarice mogu ublažiti negativan uticaj masnijih namirnica.
Na kraju, poruka stručnjaka je prilično jasna – sir nije neprijatelj, ali može to postati ako se jede bez mjere. Uživanje u malim količinama, svjesno i bez pretjerivanja, omogućava da se sačuva i zdravlje i zadovoljstvo u ishrani. Kako kaže Voren, često je mala količina sasvim dovoljna da se zadovolji želja, bez nepotrebnog rizika po zdravlje srca.
Drugim riječima, promjene u ishrani ne moraju biti kazna. One mogu biti prilika da se nauči kako da se jede pametnije, sporije i sa više pažnje. A sir, uz dobru mjeru i pravi izbor, i dalje može imati svoje mjesto na tanjiru.
