Svima nam je poznato da uloga televizijskih voditelja, naročito onih koji prenose vijesti, često se u javnosti doživljava kao simbol profesionalnosti, ozbiljnosti i visokih standarda. Takav utisak dodatno pojačava njihov vizualni izgled – uredno obučeni, sa formalnim sakoom ili košuljom, pažljivo dotjerani i sabrani, obično snimani od struka naviše.
- Međutim, ono što se ne vidi u kadru često govori drugačiju priču. Sve češće se pokazuje da i iza najozbiljnijih lica sa ekrana stoje obični ljudi koji, kao i svi drugi, traže ravnotežu između udobnosti i posla.U više navrata internet je bio preplavljen snimcima i fotografijama koje su otkrivale da ono što gledamo na malim ekranima nije uvijek potpuno u skladu s realnošću. Ispod stola, van vidokruga kamere, često se kriju komadi garderobe koji nisu ni približno formalni kao oni koje vidimo iznad stola. Dok gornji dio tijela ostaje u granicama očekivane profesionalnosti, donji dio često otkriva opuštenije izbore – od trenerki, preko pidžama, do papuča.
Jedan od primjera koji je privukao posebnu pažnju dogodio se na televiziji Pink, kada je jedna novinarka, odjevena u svečani sako, ispod stola nosila biciklističke hlače i ravne kućne papuče. Taj trenutak je zabilježio njen kolega i objavio na društvenim mrežama, a ubrzo nakon toga i sama novinarka je podijelila snimak na svom profilu, uz šaljivi ton. Reakcije su bile brojne, a komentari uglavnom puni razumijevanja i podrške. Ljudi su to prepoznali kao simpatičan i ljudski trenutak, koji je razbio iluziju o strogoj formalnosti u medijima.
- Ovakvi slučajevi nisu rijetkost, a postali su posebno česti tokom pandemije COVID-19, kada su mnogi novinari radili iz svojih domova. Tada se trend djelimičnog oblačenja proširio i van novinarskih krugova – ljudi su na video pozive dolazili u košuljama i blejzerima, dok su ispod stola nosili helanke, šortseve ili čarape. Fokus se prebacio na ono što se vidi, dok je udobnost u ostatku outfita postala prioritet.Ova kombinacija formalnog i ležernog izgleda sada se sve više prihvata i u profesionalnim okruženjima. Promijenjena radna dinamika i fleksibilniji pristupi poslovima doprinijeli su redefiniranju standarda. Niko više ne očekuje da je sve iza kamere jednako ozbiljno kao ono što se vidi u kadru. Naprotiv, autentičnost i prirodnost postaju cjenjenije nego stroga formalnost.
Takav pristup ima i pozitivan psihološki efekat. Voditelji, koji su pod stalnim pritiskom da izgledaju besprijekorno, uz ovakve „nevidljive“ kompromise osjećaju se opuštenije, udobnije i manje stresno dok obavljaju svoj posao. Opuštenost donosi i prirodniju komunikaciju, a to gledaoci i te kako primjećuju. Čak i ako nikada ne saznaju šta je ispod stola, osjećaju da je osoba s ekrana dostupnija, bliža, realnija.
- Ovakvi trenuci podsjećaju da su i javne ličnosti obični ljudi, sa potrebom da se osjećaju dobro dok rade. Posebno u eri brzog interneta, kada se granice između formalnog i privatnog sve više brišu, ovakvi primjeri samo potvrđuju da se i profesionalni svijet prilagođava realnim okolnostima i potrebama čovjeka.Televizijska produkcija se, u skladu s tim, sve više oslanja na fleksibilniji pristup. Danas se ne traži samo savršeno uvježban ton ili besprijekorna frizura. Cijeni se i toplina, prirodnost i bliskost s publikom. Trend koji je počeo kao rezultat vanrednih okolnosti postao je model koji se zadržava – i razvija.
Na kraju, sve se svodi na percepciju i povezanost sa publikom. Kad voditelj pokaže da je čovjek poput svakog drugog, to stvara bliskost, povjerenje i simpatije. A gledaoci, više nego ikad, cijene taj osjećaj ljudskosti. U svijetu gdje su maske često obavezne, ovi trenuci otkrivaju iskrenost ispod površine, i podsjećaju da je istinska profesionalnost ponekad upravo u tome – da ostaneš svoj.
