Priča jedne porodice otkriva koliko složen i bolan može postati odnos između baka, djedova i unuka kada se granice izgube, a ljubav se pretvori u teret. Na prvi pogled sve je djelovalo savršeno trudnoća njihove kćeri, iako praćena komplikacijama, završila je rođenjem blizanaca.
- Vijest da će postati djed i baka ispunila ih je srećom, jer takav dar nisu mogli ni zamisliti. U trenutku kada su prvi put ugledali unuke, činilo se da je pred njima vrijeme puno smijeha, igre i nježnosti.
Međutim, realnost je ubrzo pokazala sasvim drugo lice. Njihova kćer morala je proći dug proces rehabilitacije, a dok je ona ležala u bolnici, briga o dječacima pala je na njih. Ni tada nisu posustajali, jer su vjerovali da tako treba – pomagati svom djetetu i čuvati njene mališane. Čak i nakon što se kćer vratila kući, ostali su joj oslonac. Ono što je započelo kao čin ljubavi i solidarnosti, vremenom se pretvorilo u izvor frustracije.
- Kćer se polako navikla na njihovu stalnu pomoć. U početku je to izgledalo razumljivo – bila je iscrpljena, trebalo joj je vremena da ponovo stane na noge. Ali, s vremenom, pomoć je postala obaveza. Počela je donositi djecu kod njih i kada za to nije bilo posebnog razloga, samo da bi imala više vremena za sebe.
U prvim mjesecima dječaci su izgledali kao svaki drugi mališani – zaigrani i slatki. No, kako su rasli, njihova energija postala je previše za umorne djedove i bake. Kuća, koja je nekada bila utočište mira, sada se pretvarala u bojište. Igračke su bile svuda, stvari su se gubile, zidovi i namještaj stradali. Nije postojala riječ granice, jer kćer svojoj djeci nikada nije rekla “ne”.
U jednom trenutku baka je izgubila strpljenje. Kada je jedan od dječaka obojao zid u hodniku, udarila ga je po stražnjici, uvjerena da je to jedini način da ga zaustavi. Reakcija njihove kćeri bila je burna. Umjesto razumijevanja, uslijedio je skandal. Ona je roditeljima stavila do znanja da nema pravo niko dirati njenu djecu, bez obzira na okolnosti.
Tada su prvi put jasno shvatili da je njihov odnos s unucima sve dalje od nježnosti i bliskosti. Umjesto da se raduju posjetama, počeli su osjećati strah i nelagodu. Ono što bi trebalo biti radostan period starosti pretvorilo se u beskrajnu iscrpljenost i nesporazume.
- Vrhunac problema dogodio se kada je iz njihove sobe nestao novac. Iako suma nije bila velika, bili su uvjereni da su ga uzeli unuci. Za njih, taj mali iznos bio je pravo bogatstvo. Kada su pokušali objasniti kćeri šta se dogodilo, naišli su na zid poricanja. Ona je branila djecu, ne želeći prihvatiti da su možda učinili nešto pogrešno.
To je bio trenutak kada su baka i djed shvatili da više ne znaju kako dalje. Koliko god puta pokušali objasniti da nemaju snage i strpljenja za stalnu brigu o djeci, njihova kćer to nije shvatala. Ono što su željeli reći bilo je jednostavno – oni više ne mogu živjeti bez mira.
Ali kako to izgovoriti a da ne povrijede vlastitu kćer? Kako priznati da osjećaju odbojnost prema onima koje bi po prirodi stvari trebali voljeti bezuslovno? Njihova ispovijest otkriva bolan paradoks: ljubav prema kćeri i želja da joj pomognu sukobljava se s iscrpljenošću i razočaranjem koje osjećaju prema njenim sinovima.
Ova priča nije usamljen primjer. Psiholozi često govore da mnoge bake i djedovi upadaju u zamku gdje njihova uloga prelazi granicu pomoći i postaje obaveza. Stručnjaci s Filozofskog fakulteta u Zagrebu više puta su isticali da djeca trebaju naučiti odgovornost od roditelja, a ne od baka i djedova. Kada roditelji izbjegavaju postavljanje granica, djeca se ponašaju nekontrolisano, a teret odgoja prelazi na starije, što dovodi do sukoba i narušenih odnosa.
- Osim toga, istraživanja koja su prenijela domaća glasila poput Večernjeg lista pokazuju da preopterećenje brigom za unuke može negativno uticati i na fizičko i na psihičko zdravlje starijih osoba. Umjesto radosti, druženje s unucima postaje izvor stresa, što često dovodi do udaljavanja i zahlađenja odnosa.
Na drugoj strani, portali poput Blica i Kurira bilježili su i pozitivne priče – bake i djedovi koji sa zadovoljstvom provode vrijeme s unucima i nalaze u tome smisao života. Ali upravo kontrast tih priča s ovom pokazuje koliko svaka porodica ima svoju dinamiku i svoje granice. Ne postoji univerzalna formula ljubavi, a najmanje kada je riječ o porodici.
- Baka i djed iz ove priče sada se nalaze u svojevrsnom začaranom krugu. Vole svoju kćer, žele joj dobro, ali sve češće osjećaju da više ne podnose njenu djecu. Njihova iskrenost možda zvuči okrutno, ali u pozadini stoji duboka iscrpljenost i želja da se sačuva barem malo mira.
Možda je odgovor upravo u otvorenom razgovoru – ne o tome da mrze svoje unuke, već da im je potreban odmor, prostor i granice. Jer ljubav, čak i kada je najjača, traži mjeru da bi opstala.
