U današnjem čanku vam donosimo jednu jako bolnu ispovjest koja govori o djevojci koju su na silu udali.
- U nekim dijelovima Balkana i danas se održao stari običaj dogovorenog braka – situacija u kojoj se mlada i mladoženja često ne poznaju, već porodice odlučuju o njihovoj zajedničkoj sudbini. Iako je riječ o praksi koja se u većini svijeta gotovo potpuno izgubila, činjenica je da ovakvi brakovi i dalje postoje. U vremenu u kojem se sloboda izbora i ljubav uzimaju kao osnov braka, ova tradicija otvara brojna pitanja: koliko je žena spremno da žrtvuje svoje snove i koliko je hrabrosti potrebno da bi se izašlo iz nametnutih okvira?
Milicina priča ogoljava bolnu stvarnost mnogih djevojaka. Rođena u malom selu, odrasla je u domu gdje se ljubav mjerila poslušnošću, a vrijednost kćerke određivala njenom spremnošću da preuzme teret tuđe kuće. Otac, strogi domaćin naviknut da se sve vrti oko njegove riječi, nije priznavao snove o fakultetu ni želju za obrazovanjem. „Žensko dijete treba da ćuti i radi“, ponavljao bi, dok su njene knjige bile skrivene ispod jastuka.
- Majka, previše umorna od sopstvene šutnje, postala je sjenka koja je naučila da se izvinjava i kad nije kriva. Brat Marko, sin i ponos kuće, imao je privilegije koje njoj nikada nisu bile dozvoljene. Dok je on uživao u izlascima i bezbrižnosti, ona je nosila kante vode i cijepala drva. Njeni snovi o Beogradu, tramvajima i profesorima gasili su se pred zidom očeve odluke.
Kako piše Dnevni Avaz, stručnjaci za sociologiju ističu da dogovoreni brakovi u pojedinim sredinama i dalje opstaju upravo zbog patrijarhalnog obrasca u kojem se vrijednost žene svodi na poslušnost i rađanje djece. U takvim porodicama, djevojke nemaju pravo glasa, a odluke o njihovim životima donose očevi ili braća. Ova praksa, iako rijetka, još uvijek ostavlja duboke ožiljke.
Za Milicu je prelomni trenutak došao kada joj je otac saopštio da će se udati za Miloša. Nije je pitao za mišljenje, nije joj dozvolio ni da zaplače. „Ti se udaješ“, izgovorio je hladno, kao da govori o poslu, a ne o životu svoje kćerke. Miloš, čovjek čije su ruke navikle na težak alat i čašu alkohola, postao je njen muž bez njenog pristanka. Tog dana nije obukla bijelu haljinu – obukla je tišinu i poslušnost.
- Dani su se pretvorili u krug bez izlaza: kuvanje, čišćenje, šutnja. Njegova majka podsjećala ju je svakodnevno na obavezu da rodi unuka. A Miloš? Sve češće se vraćao s čašom u ruci i sve grubljim riječima. Vrijeđao je, udarao, gazio. „Ništa si“, govorio bi. I selo je znalo. Ali niko nije progovorio, jer se „u tuđe dvorište ne miješa“. Ćutanje je bilo najteži kamen oko njenog vrata.
Jedne noći, nakon još jednog izliva bijesa, Milica je izašla. Bez torbe, bez plana – samo s nadom. Sjetila se Dragana, mladića iz susjednog sela, koji joj je davno rekao: „Ako ti ikada bude trebalo, znaš gdje sam.“ I dočekao ju je. Nije je pitao ništa, nije tražio opravdanja. Pružio joj je krov, tišinu i priliku da sama stane na noge. U njegovoj radionici zaradila je svoj prvi novac. To je bio trenutak kad je shvatila da dostojanstvo vrijedi više od svega što je ostavila iza sebe.
Nezavisne novine podsjećaju da u zemljama Zapadnog Balkana sve više žena odlučuje da prekine začarani krug nasilja i dogovorenih brakova, ali društvena osuda i dalje predstavlja veliki teret. Upravo zbog toga, mnoge se žene suočavaju s gubicima porodice, prijatelja i zajednice. Milica je bila jedna od njih – otac ju je proglasio mrtvom, majka je ćutala, a selo je osuđivalo. Ipak, pronašla je snagu u sebi da nastavi.
- Dragan nije bio princ iz bajke, ali je bio čovjek koji je znao da je vidi. Nije je pokušavao slomiti, već sastaviti. Uz njega je gradila novi život – jednostavan, ali ispunjen. Njihov sin Nikola postao je simbol slobode koju je izborila. U njegovim knjigama i snovima prepoznala je sve ono što njoj nije bilo dopušteno. Obećala je sebi da mu nikada neće zatvoriti krila, već biti vjetar koji ga nosi.
Danas, kada Milica priča svoju priču, ona više nije samo lično iskustvo. Ona je ogledalo mnogih sudbina u kojima tradicija i patrijarhat guše individualnost. Blic u jednom istraživanju naglašava da iako su ovakvi slučajevi rjeđi nego nekada, oni pokazuju koliko je važno govoriti o slobodi izbora i pravima žena, posebno u ruralnim sredinama.
- Ugovoreni brakovi nisu uvijek priče o ljubavi – često su priče o ćutanju, strahu i izgubljenim godinama. Ali Milicina priča pokazuje da je moguće izabrati drugačiji put. Da se može krenuti ispočetka, graditi novi dom i naučiti šta znači ljubav koja ne sputava, već oslobađa.
Jer prava ljubav ne guši snove. Ona ih čuva i pomaže im da polete.
