Svadbe su uvijek bile više od samog čina sklapanja braka – one su ogledalo kulture, porodičnih vrijednosti i načina života. Kada se susretnu dvije različite sredine, očekivanja i običaji se mogu drastično razlikovati, što je nedavno iskusila i Miljana iz Loznice, gošća na svadbi svog brata i djevojke iz Novog Pazara.
- Ono što je doživjela, kaže, iznenadilo ju je do te mjere da je danima razmišljala da li su svi gosti zapravo bili pripremljeni na takav kulturni šok.Brat se oženio djevojkom koju je upoznao još tokom studija u Beogradu. Ljubav je tinjala godinama, a kad su konačno odlučili da ozvaniče vezu, plan je bio da se održe dvije svadbe – jedna u glavnom gradu, druga u Novom Pazaru, odakle je mlada porijeklom. Prva svečanost u Beogradu bila je, kako Miljana kaže, klasična – glamur, gosti, muzika i poznati maniri veselja. No, ono što je uslijedilo dan kasnije u Pazaru bilo je, za nju i ostatak porodice, potpuno neočekivano.
Svadba u Novom Pazaru nije ličila ni na jednu kojoj je do tada prisustvovala. Na prvi pogled, sve je bilo savršeno: luksuzni restoran, raskošni aranžmani, srdačni domaćini. Djevojka je dolazila iz ugledne porodice s dugogodišnjim životom u inostranstvu i domaćinskim ponašanjem. Međutim, kada su gosti počeli naručivati piće, stiglo je iznenađenje – alkohola nije bilo. Ni piva, ni vina, ni rakije. Za goste iz zapadnijih krajeva Srbije, to je bilo ravno kulturnom šoku.
- Miljana je priznala da nije problem u samom piću, koliko u osjećaju nelagodnosti i nespremnosti na drugačije običaje. „Ne treba nama da se opijamo, nego da nazdravimo“, rekla je, naglasivši da nije očekivala svadbu bez šampanjca makar za zdravicu. Po njoj, ako je sve već organizovano u savremenom tonu – bez vjerskih obreda, bez crkve – onda bi kompromis trebao biti i u drugom pravcu. Odsustvo alkohola protumačila je kao naglašeni znak kulturne razlike i tvrdog zadržavanja običaja koje ne dijele svi prisutni.
U Novom Pazaru, međutim, stvari izgledaju drugačije. Bošnjački svadbeni običaji duboko su protkani religijom, porodičnim naslijeđem i osjećajem zajedništva. Kako prenosi lokalni portal Sandžak Danas, mnoge porodice koje pripadaju islamskoj tradiciji u potpunosti izbjegavaju alkohol u svadbenim proslavama, jer vjeruju da to narušava smisao svečanosti i duhovni okvir braka. To nije izolovan slučaj, već praksa koja se u Sandžaku njeguje već generacijama, bez obzira na to gdje porodica trenutno živi.
- Dodatno pojašnjenje dolazi i iz razgovora sa etnologinjom Sanelom Zukić za RTV Novi Pazar, koja objašnjava da su ovakvi običaji, uključujući i ritualno „kupanje“ mlade, ples sa sabljom i bacanje jaja na prag, simboli prelaska iz jednog životnog poglavlja u drugo. Odsustvo alkohola simbol je skromnosti, duhovnog fokusa i poštovanja zajednice u kojoj se brak stvara. „Ne znači da su takve svadbe manje radosne,“ kaže ona, „već samo drugačije vođene – više pažnje posvećeno je riječima, prisutnosti i simbolici.“
Za Miljanu i njenu porodicu iz Loznice, ovo je bio prvi put da se susretnu s takvom vrstom proslave. I iako priznaje da nije bilo lako prihvatiti, ipak su ispoštovali domaćine do kraja, svjesni da su sada dvije porodice povezane, čak i ako dolaze iz različitih svjetova. Brat se, kaže, drži po strani i izbjegava komentare, želeći da izbjegne nesuglasice. Snajku poštuju, ali ostaje gorak ukus zbog osjećaja da nisu bili pripremljeni na razlike koje svadba sa sobom nosi.
- Ovakve priče, iako naizgled male, otvaraju veće teme o multikulturalnosti i toleranciji u savremenom srpskom društvu. Da li je brak između dvoje ljudi i spajanje porodica ujedno i prostor za prilagođavanje? Da li možemo očekivati da se običaji „preklapaju“ ili treba jasno znati gdje se poštuje čija tradicija?
Možda upravo ovakva iskustva, koliko god izazivala nelagodu, mogu biti korak prema boljem razumijevanju. Jer, dok jedni traže rakiju za zdravicu, drugi nalaze zdravicu u riječima, pjesmi i zajedničkoj večeri bez ijedne kapi alkohola. A ono što ostaje za pamćenje – nije sadržaj čaše, već sadržaj susreta.
