Mnogi danas ne znaju da je upravo Đurđica Barlović bila ta koja je svojim glasom ispisala neke od najljepših stranica jugoslovenske pop muzike. Iako mlađe generacije često vezuju ime Novih fosila za Sanju Doležal, istina je da je ona došla u bend tek 1983. godine.
- Prvi pravi zaštitni znak grupe bila je upravo Đurđica, djevojka iz Splita čiji je glas ubrzo osvojio publiku od Vardara do Triglava.Još kao djevojčica, Đurđica je pokazivala vanserijski talenat. Sa samo 13 godina nastupila je na dječijem festivalu „Djeca pjevaju“, a publika je već tada primijetila da se radi o posebnoj interpretatorki. Prvi televizijski nastup zabilježila je 1974. u kultnoj emisiji „Obraz uz obraz“ Milene Dravić i Dragana Nikolića, gdje je izvela pjesmu „Kad bi bio samo moj“. Taj trenutak mnogi su zapamtili kao uvod u jednu izuzetnu karijeru.
Iako je upisala građevinsku školu, muzika je bila njena istinska strast. Naučila je svirati gitaru i klavir, a po završetku srednje škole postala je pjevačica splitskog sastava Batali. Upravo tada kreće njen ozbiljan muzički put, koji će je ubrzo odvesti u Zagreb. Sama je kasnije priznala da joj taj presudni korak nije bio lak, jer se bojala nepoznatog. „Da sam znala što me čeka, možda nikad ne bih otišla iz Splita“, govorila je. No, ispostavilo se da je odluka bila sudbonosna – u glavnom gradu Jugoslavije čekala ju je nova prilika.
Dve godine nakon što se pojavila na televiziji, došla je pozivnica koja joj je promijenila život. Novi fosili, tada tek osnovani bend, odlučili su je primiti kao glavnu pjevačicu. Ubrzo su izdali album „Da te ne volim“ i pjesme koje su postale evergrini: „Sanjaj me“, „Nikog nema da mu kažem“, „Kaži mi, mama“. Đurđičin glas bio je prepoznatljiv, čist i emotivan, i upravo on je učinio da pjesme Novih fosila ostanu žive i danas.
U godinama koje su uslijedile, bend je nizao uspjehe. Albumi „Nedovršene priče“ i „Budi uvijek blizu“ učvrstili su njihov status, a publika je naprosto obožavala Đurđicu. Njena prirodnost i skromnost činile su je još bližom ljudima. Ipak, iza svjetla reflektora skrivala se žena koja je željela miran porodični život. Nakon albuma „Za djecu i odrasle“ odlučila je napustiti grupu i posvetiti se sebi i porodici. Rajko Dujmić je godinama kasnije govorio da je Đurđici porodica uvijek bila važnija od slave i novca, te da je upravo zbog toga ostala upamćena kao „rođena majka i supruga, ali i vrhunska pjevačica“.
- U Zagrebu se udala za stomatologa Bracu i dobila sinove Hrvoja i Bornu. Zanimljivo je da je i u poodmakloj trudnoći nastupila na Splitskom festivalu, dok je pod srcem nosila drugo dijete. To je bila prava slika njenog karaktera – posvećenost i muzici i porodici. Ipak, nije mogla dugo ostati daleko od scene. Po povratku je objavila četiri solo albuma: „Đurđica“, „Za tebe ću…“, „Ti si to moje nešto“ i „Da odmorim dušu“. Svaki od njih nosio je prepoznatljiv pečat njenog glasa i senzibiliteta.
- Nažalost, dok je pripremala svoj peti album, sudbina je imala drugačiji plan. U avgustu 1992. godine iznenada je preminula od posljedica infarkta izazvanog trombozom. Bila je u 42. godini života. Njeni saradnici i prijatelji nisu mogli da vjeruju da je otišla tako iznenada. Rajko Dujmić je potreseno pričao da su mu te noći, kada je saznao za smrt, svi satovi u stanu stali, kao da je i vrijeme htjelo označiti kraj jedne epohe.
Njena prerana smrt ostavila je prazninu na muzičkoj sceni, ali i među obožavaocima. Posthumno je 1993. objavljen album „Nedovršena priča“, na kojem su sabrani najveći hitovi koje je otpjevala, i sa Fosilima i u solo karijeri. Taj album ostao je svojevrsni spomenik njenom talentu. Upravo zahvaljujući tom glasu, Đurđica je ostala trajno upisana u istoriju jugoslovenske pop muzike.
U domaćim medijima poput Večernjeg lista često se isticalo kako su Novi fosili, sa Đurđicom na čelu, bili simbol jednog vremena koje se više nikada neće ponoviti. Kritičari su naglašavali da je njen glas imao „toplinu koja je donosila radost i melanholiju u istom dahu“.
Takođe, Slobodna Dalmacija pisala je da je Đurđica, iako u sjeni kasnijih članica benda, zapravo postavila temelje uspjeha Novih fosila. Njeni rani nastupi u Splitu i Zagrebu, kao i odlučnost da gradi karijeru uprkos strahu od velikog grada, predstavljali su hrabar potez u vremenu kada nije bilo lako za mladu djevojku probiti se na sceni.
Osim toga, Jutarnji list je u svojim tekstovima naglašavao da je njen odlazak ostavio prazninu ne samo u muzičkom smislu, već i među ljudima koji su je poznavali privatno. Bila je poznata po skromnosti, uvijek spremna da pomogne i da se povuče u drugi plan kada bi to bilo potrebno. Upravo ta osobina, uz izuzetan talenat, učinila je da je i danas ljudi pamte s posebnom toplinom.
Iako život Đurđice Barlović nije trajao dugo, ostavio je dubok trag. Njen put od djevojčice koja je pjevala na festivalima u Splitu do glavnog glasa jednog od najpoznatijih bendova bivše Jugoslavije, ostaje inspiracija i podsjetnik koliko talenat, ali i hrabrost da se krene iz poznatog u nepoznato, mogu promijeniti život. Njena priča nije samo muzička, već i ljudska, jer govori o snovima, odricanjima i vječnoj potrazi za srećom.
