Islamsko odijevanje kroz stoljeća je postalo više od samog komada tkanine ono je simbol identiteta, duhovnosti i često predmet rasprava. Pravo islamsko odijevanje podrazumijeva hidžab koji pokriva glavu i široku, dugačku haljinu koja tijelo prekriva do članaka, bez da je uska ili providna.
- Nikab, kao dodatni veo koji prekriva lice, nije obavezan, ali ga mnoge žene nose u skladu s kulturom svojih zajednica.Ipak, svijet je nedavno uzdrmala jedna fotografija. Na festivalu koji je slavio slobodu izražavanja, zabilježena je slika mlade djevojke koja je izazvala lavinu komentara. Na gornjem dijelu tijela nosila je maramu, a donji dio činila je kratka suknja. Za neke, to je bio čin provokacije i nepoštovanja vjere, dok su drugi tvrdili da je to njeno pravo na izbor.
Kritike su bile nemilosrdne. Mnogi su isticali kako je ismijavanje religijskih simbola neprihvatljivo i da se vrijednosti vjere trebaju poštovati, čak i ako postoji želja za individualizmom. Na društvenim mrežama slika je postala viralna, izazivajući rasprave o tome gdje završava sloboda izražavanja, a gdje počinje nepoštivanje svetih normi.
- Hidžab je mnogo više od marame na glavi. Za mnoge žene širom svijeta on predstavlja duhovni oklop, znak predanosti Bogu i izbor koji ih svakodnevno podsjeća na njihovu vjeru. U Kur’anu se ženama vjernicama preporučuje skromno ponašanje i pokrivanje tijela, no tumačenja se razlikuju – kako među islamskim učenjacima, tako i među samim ženama.
Za neke, hidžab je simbol slobode – oslobađanja od nametnutih standarda ljepote i društvenog pritiska. One u njemu vide način da ih svijet prepoznaje po riječima i djelima, a ne po tijelu ili izgledu. Drugi pak tvrde da je u određenim društvima hidžab prisila, sredstvo kontrole koje ženama oduzima pravo izbora. Upravo u toj kontradikciji skriva se kompleksnost ovog pitanja.
- Kulturološki aspekt hidžaba jednako je snažan kao i njegov vjerski značaj. U mnogim porodicama i zajednicama, marama se prenosi kao tradicija i izraz pripadnosti. No u savremenim društvima, posebno na Zapadu, hidžab postaje prostor sukoba identiteta – između modernog i tradicionalnog, individualne slobode i kolektivnih očekivanja.
Za neke žene hidžab je izbor. Za druge – obaveza. Postavlja se pitanje: nose li ga žene jer istinski žele, ili zato što im društvo i porodica ne ostavljaju alternativu? U oba slučaja, važno je naglasiti da pravo izbora mora biti osnov svakog stava – bilo da žena odluči da nosi hidžab ili da ga odbaci.
- U svijetu mode hidžab je našao svoje mjesto. Mnoge blogerke i dizajnerke osmislile su načine da spoje vjeru i stil, pokazujući da skromnost ne znači odsustvo kreativnosti. Žene u hidžabu danas su ljekarke, profesorice, sportistkinje, pa čak i astronautkinje. Hidžab ne definiše njihove granice, nego njihova odluka daje značenje tom komadu tkanine.
Nažalost, hidžab često biva izložen stigmatizaciji. U zapadnim društvima žene koje ga nose često se suočavaju s predrasudama, dok se u drugim zemljama bore za pravo da ga skinu. U Francuskoj, Belgiji i Austriji zabrane hidžaba u školama i javnim institucijama dodatno rasplamsavaju ovu globalnu debatu.
- Ipak, u osnovi, hidžab je intimna priča. Za jednu ženu on je znak poslušnosti Bogu, za drugu tradicija, za treću politička izjava, a za četvrtu zaštita od neželjenih pogleda. Svaka od njih nosi svoju priču, svoje razloge, svoje borbe.Važno je zapamtiti da ispod svake marame stoji žena. Osoba s mislima, osjećanjima i životom. Ne treba joj osuda. Ne treba joj spas. Treba joj sloboda da bira i pravo da bude ono što jeste.
Na kraju, hidžab nije samo pitanje tkanine. To je pitanje slobode – slobode da sama odlučiš kako želiš da te svijet vidi.
